| Popis: |
Uz pretpostavku da se hladni rat formira u uvjetima memorije II svjetskog rata, ili čak kao stanovita memorija II svjetskog rata, II svjetski rat u Jugoslaviji ima posebnu simboličku vrijednost, jer se realizira istodobno i kao komunistička revolucija. To je važno ne samo zato što zapadni saveznici rat u Jugoslaviji vide stoga kao aktivnu sablast Oktobra (pa onda i kao aktivnu sablast vlastite politike u I svjetskom ratu – aktivnu sablast vlastitog neuspjeha u onome što pamte kao pobjedu, dakle kao uspjeh), već i zato što sama logika komunističke revolucije, sama Marxova filozofija, zahtijeva upravo takvu intervenciju u postojeće režime sjećanja i pamćenja. U svome izlaganju analizirat ću memoarske zapise pripadnika britanskih vojnih misija pri partizanima, prije svih Fitzroya Macleana, ali i memoare Winstona Churchilla, kao primjere retorike koja svjedoči o takvoj intervenciji u mnemičko. S tim u vezi zanima me ponajprije mogućnost da se upravo oko takve intervencije formira hladnoratovska (bio)politika u pedesetima i kasnije, ali i (bio)politika onoga što tek zahvaćamo kao postkomunizam ili postsocijalizam. |
