| Popis: |
Fibromialgija je stanje dugotrajne, proširene, kroniče boli koja mijenja lokaciju i jačinu i skoro u pravilu je udružena s poremećajima spavanja, raspoloženja i pokretljivosti. S obzirom na boli pridružene simptome poput kroničnog umora, iritabilnog kolona, intersticijskog cistitisa, boli temporomandibularnog područja, depresije, kognitivne disfunkcije i nesanice, često je prikladnije govoriti o sindromu fibromialgije. O fibromialgiji se piše i govori dugo, više od stotinu godina, no u središtu akademske i stručne medicinske javnosti je unatrag petnaestak godina od kada smo saznalai o njenoj patogenezi i teneljem tih saznanja imamo na raspolaganju učinkovite farmakoterapijske mogućnosti. Svrstavanje fibromialgije u bolesti s neuropatskom osnovom i liječenje utemeljeno na takvom razmišljanju dugo je bilo upitno jer je nedostajao nociceptivni uzrok. Raspoloživim dijagnostičkim tehnikama i kliničkim pregledom nije se uspijevalo pronaći oštećenja ili promjene građe perifernog niti središnjeg živčanog sustava. Sljedeća posebnost fibromialgije u skupini neuropatskih sindroma je nasljedna sklonost u oboljevanju, tako da bliski srdodnici oboljelih imaju osam puta veću vjerojatnost od oboljevanja što ukazuje na vjerojatnu konstitucijsku predispoziciju za oboljevanje od ove bolesti. Bolesnici se karakteristično žale na proširenu jaku bol koja je nešto izraženija u nekim točkama, hiperalgeziju, alodiniju i loš san. Bol značajno ne pojačava fizičko opterećenje, pogoršava se noću i ovisna je o meteorloškim prilikama. Fibromialgiju bi mogli nazvati fantomskom bolesti, pregledom i raspoloživim standardnim dijagnostičkim postupcima ne možemo naći odstupanja od normale a bolest je ponekad zastrašujuća, kako za oboljelog tako i za liječnika suočenog s izazovima liječenja, posebnostima farmakoterapijskih i nefarmakoterapijskih postupaka potrebnih za pristup fibromialgiji |
