| Popis: |
Završetak Prvog svjetskog rata donio je, na političkom polju, velike promjene u Europi. Raspad Austro-ugarske monarhije, u čijem sastavu je bila i Hrvatska, otvorio je put stvaranju novih država, ali pod diktatom država pobjednica. Zanimljiv osvrt na ova događanja i stvaranja prve Jugoslavije – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pruža nam dr. Andrija Živković (1886.–1957.), svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije, rodom iz Sikirevaca. U rukopisnoj ostavštini koja se čuva u arhivu KBF-a u Zagrebu pronađen je neobjavljeni tekst Naši putevi, koji je autor napisao u teškim vremenima za hrvatski narod. Pod tim naslovom, na 65 stranica, sabrani su različiti njegovi tekstovi u kojima opisuje društveno-političko stanje u hrvatskom društvu te djelovanje katoličkog pokreta u tom vremenu. Živković svjedoči da je rukopis napisao u godinama 1922. ili 1923. kao izljev mišljenja pristaše katoličkoga pokreta kakav je onda vladao kod nas. Međutim, uz ovaj rukopis postoji i Živkovićeva bilješka iz svibnja 1945. u kojoj piše kako su mnoge misli već zastarjele, a mnoge od njih danas ne bi ni zastupao, jer se puno toga izmijenilo. Ipak, da ga danas tiska, naslovio bi ga Uspomene/Ljudi/Događaji. Promatrajući događaje kao katolički intelektualac, on piše kako je novonastala država zajednička Srbima, Hrvatima i Slovencima te ističe kako oni, „koji vode državu i koji u njezino ime pravdu kroje, ne poznaju nikog drugog osim Srba. Tako su daleko u svom nastranom postupku došli da su u milijunima duša svojih podanika izazvali mržnju i prezir prama vlastitoj državi. Ono što bi morali da gaje i uzdižu u dušama do svetinje, pogaziše i uništiše. U dušama milijuna pripadnika države SHS nema ljubavi za tu državu.“ On stoga zaključuje da su katolici prihvatili jugoslavenstvo vidjevši u njemu mogućnost zajedništva. Iako su bili svjesni svih problema, bili su uvjereni da novonastalu državu mogu iznutra izgrađivati na temeljima katoličke vjere što se pokazalo kao velika zabluda. |
