| Popis: |
Ovaj rad predstavlja analizu retorike portugalskog autoritarnog vođe Antonia Oliveire Salazara. Ovaj konzervativni sveučilišni profesor financija je doveden na mjesto ministra financija u 1930-ima, za vrijeme velike krize u Portugalu. Funkcioniranje cijele države podredio je svojem financijskom planu, te uveo Ustavnu diktaturu na čijem je čelu bio gotovo do smrti. Balansirao je apetite političkih elita, a narod je držao na marginama državnih zbivanja. Analizirani su njegovi govori (3) s početka, sredine i kraja karijere, a cilj je bio dobiti sliku Salazara kao govornika. Analizom je utvrđeno da najviše uvjerava političkim tvrdnjama čija su potpora vrijednosne tvrdnje, te činjeničnim tvrdnjama. Kao oslonac svojih tvrdnji koristi vlastiti ethos, odnosno svoj kredibilitet i znanje, te uvjerava vlastitim autoritetom. Od argumentacijskih pogrešaka najčešće koristi ad baculum, ad populum te zanemarivanje alternative. Govori su mu vrlo figurativni te najčešće koristi figure ponavljanja riječi, koje imaju persuazivnu funkciju. |
