| Popis: |
U radu se analizira Barčev tekst o književnim odnosima dvojice hrvatskih književnika, Vladimira Nazora i Frana Mažuranića. Izdvojeni su Nazorovi tekstovi o Franu Mažuraniću koje interpretira barac (Ahasfer i Šarko) budući se smatraju ključnim za Nazorovu ocjenu pojave Frana Mažuranića u hrvatskoj književnosti, ali i samog odnosa Nazora prema Mažuranićevu opusu i konačno obračuna s Mažuranićem. Književnici i kritičari moderne ekshumirali su zaboravljenog Mažuranića (Matoš, Katalinić-jeretov, Krnic, benešić, Milčinović, Wenzelides, Lunaček i dr.) i na neki način potaknuli Frana Mažuranića da napiše i svoju drugu knjigu Od zore do mraka. Upravo je izlazak te knjige bio povod Nazoru da se oglasi u Šarku, i da se distancira od modela stvaranja koji proživljenu stvarnost (Mažuranić) prenosi u umjetničku stvarnost. Rad se stoga bavi i jednom i drugom poetikom, lai i Barčevim pristupom njihovim opusima i konačnim odgovorom čija je poetika značajnija. |
