| Popis: |
U odnosu filozofije i umjetnosti metaforičko mišljenje ima poseban status.Od antičke retorike metafora je bitna jezička figura.U prošlom stoljeću postaje modelom estetičkih i znanstvenih procesa spoznaje i stvaralaštva te teorijskih raspava u znanosti o književnosti, filozofiji jezika i lingvistici, tj. u hermeneutičkim, jezičkoanalitičkim i strukturalističkim paradigmama. Zanimat će nas Grassijeva hermeneutika metafore. Dok Heidegger drži da je pretpostavka metaforičkog mišljenja tradicionalno razlikovanje tradicionalno razlikovanje osjetilnog i nadosjetilnog bića, tj. da pjesništvo nije metafora, Grassi ide drugim putom, zastupajući tezu da je pjevanje pjesnika i samo povijesni bitak zapadnog čovjeka - tumačeći npr. ironički izraz romantičara novim oblikom mišljenja.Slično Grassiju i Ricoeuer smatra da je njegova upotreba metafore ipak važnija od onoga što usput govori protiv nje. |
