| Popis: |
Kronologija župe u Gospiću pažljivo se i kontinuirano vodi od 1781. godine zahvaljujući kojoj su zabilježene sve ključne arhitektonske promjene. Podaci o gradnji, dovršenju, te kasnijim izmjenama unutrašnjeg uređenja i inventara crkve sačuvani su u Spomen knjizi župe Gospić vođenoj od kraja 19. stoljeća te dijelom u spisima Biskupijskog arhiva u Senju (BAS). Unatoč tipski izvedenom nacrtu katedrala Navještenja BDM jedinstveni je primjer sakralne arhitekture Gospića zbog svog oblikovanja uvjetovanog lokalitetom i postojećom graditeljskom baštinom. Iako je ime graditelja gospićke Katedrale ostalo nepoznato do danas, njenu prostornu artikulaciju i uređenje interijera odredili su naručitelji - župnici te majstori obrtnici i umjetnici koji su odgovorili na njihove zahtjeve, a čija imena su dosad u javnosti bila nepoznata i neistražena. Mijene koje je ovaj crkveni objekt tijekom vremena prolazio ostavile su traga na njemu te su omogućile raslojavanje pojedinih etapa njegovog uređenja. Nedugo nakon izgradnje crkva je u više navrata bila oštećivana zbog loših vremenskih uvjeta. Najveću obnovu doživljava na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće uređenjem pročelja, zvonika i interijera. Nakon Prvog svjetskog rata, sudeći prema očuvanim razglednicama i snimljenim fotografijama Katedrala je bila u vrlo lošem stanju, što je uvjetovano i nepostojanjem odgovarajućih nadležnih službi koje bi je pravovremeno zaštitile. Oštećivanje pročelja, zvonika, ali i dotrajalost crkvenog inventara nastavljeno je i nakon Drugog svjetskog rata. Najveća oštećenja crkva je doživjela početkom Domovinskog rata što je dokumentirano i popraćeno konzervatorskom studijom (1994.). Obnovom iza rata simbolički se može obilježiti kraj dugog i teškog puta župne crkve koja je doživjela istinsku pasiju tijekom 235 godina svoga postojanja sve dok nije obnovljena i podignuta na stupanj katedralne crkve 2000. godine. |
