| Popis: |
U traženju odgovora na brojne probleme koji su pratili politički život Kraljevine Jugoslavije zasebno mjesto zauzimaju pripadnici Samostalne demokratske stranke (SDS). Među njima je specifičan primjer bio Ljubo Leontić. Njegova proturječna pretprošlost nije ga omela da odbaci radikalne aspekte djelovanja, priključi se Pribićevićevoj stranci a time prihvati i suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom. U toj kombinaciji SDS je ušla u vladu Cvetković-Maček. Unatoč prevladavajućem gledištu da je SDS bila eksponent imućnijeg građanstva, Leontić tragom koncepcije narodne fronte ne odbacuje pvoezivanje s komunistima. Talijanske vlasti ga po zauzimanju Dalmacije drže za protivnika njihove države koji se povezuje i s komunistima, a krajem 1941., zajedno sa sestrom i drugim istaknutijim građanima Splita, interniraju na Liparima. – Uoči kapitulacije bježi iz zatočeništva i postaje potpredsjednik Narodnooslobodilačkog odbora Splita, a nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943., pristupa partizanskom pokretu, ali nikada ne ulazi u Partiju. Pozvan u članstvo ZAVNOH-a i kao njegov vijećnik sudjeluje u zasjedanjima u Plaškom, Topuskom i Zagrebu. |
