| Popis: |
Bacanje hrane gorući je problem kako u zemljama u razvoju tako i u razvijenim zemljama, uključujući i Hrvatsku, u kojoj se godišnje baci oko 70 kg hrane po stanovniku. Otpad od hrane se javlja u svim fazama lanca hrane, od primarne proizvodnje do konzumacije. Iskorištavanje otpada od hrane u svrhu hranidbe poznato je desetljećima u gotovo svim dijelovima svijeta, te su obuhvaćene razne vrste otpada od hrane, uključujući nusproizvode ili poluproizvode, ostatke proizvodnje te otpad nastao od hrane iz maloprodaje, restorana ili kućanstava. U pogledu sigurnosti hrane za životinje, važno je hranu podvrgnuti odgovarajućim postupcima koji mogu uništiti bakterije i viruse koji uzrokuju bolesti prenosive hranom. Ovi se postupci uglavnom dijele na toplinsku obradu koja se razlikuje za proizvodnju mokre ili suhe hrane, te proces siliranja/fermentacije. Trenutno korištene metode obrade otpadne hrane za hranidbu životinja uključuju toplinsku obradu od 65 °C do 110 °C, čime se dobivaju proizvodi sigurni u pogledu mikrobioloških opasnosti. Osim toga, postoje i kemijski kontaminanti koji mogu biti prisutni u otpadu hrane iz kućanstva i restorana, poput olova i kadmija, te dioksina i furana, koji premašuju razine kontaminanta dopuštene u hrani za životinje. Postupci obrade koji su korišteni za dobivanje hrane za životinje mogu utjecati na njezin sastav, odnosno nutritivna svojstva, koja se odnose na sadržaj suhe tvari, sirovih proteina, masti, ugljikohidrata i sirovih vlakana. Kako bi se bačena hrana optimalno iskoristila kao hrana za životinje, potrebno je osim sigurnosti procijeniti i kakvoću dobivene hrane za životinje, koja ne ovisi samo o primijenjenom postupku prerade i mogućoj dodatnoj kontaminaciji, već i o prehrambenim navikama potrošača. |
