| Popis: |
Fitopatologija se u Hrvatskoj značajnije počela razvijati počekom 20 stoljeća, osnutkom Katedre za fitopatologiju (1919. godine) na tadašnjem tek osnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja 1932 godine prerasta u Zavod za fitopatologiju. Katedra je utemeljena s ciljem razvoja fitopatologije kao znanstvene, nastavne i stručne discipline bitne za uspješnu biljnu proizvodnju, te kao sastavni dio zaštite bilja ili fitomedicine. Prva predavanja počela su unutar kolegija koji se zvao Gospodarska fitopatologija, a kasnije se razvojem fakulteta i studija povećavao broj fitopatoloških kolegija i djelatnika Zavoda. Zavod se 1978. godine ujedinjuje u tadašnji OUR pod nazivom Institut za zaštitu bilja, unutar kojeg djeluje do 1992. godine. Od tada Zavod ponovno postaje samostalan i pod istim nazivom djeluje do danas. Treba naglasiti da su na području današnje Hrvatske tijekom druge polovice 19. stoljeća boravili i istraživali i razni domaći i inozemni botaničari i mikolozi (Stephan Schulzer von Muggenburg, Otto Jaap, František Bubak, Richard Picbauer, Eduard Baudyš, Hans Sydow, Felix Karl Albert Joachim Thumen i dr.) koji su između ostalog proučavali i fitopatogene gljive i bolesti na biljkama, pa su tako fitopatolozi u 20 stoljeću na neki način nastavili njihov rad i djelovanje. Od poznatih hrvatskih fitopatologa zaslužnih za razvoj fitopatologije u Hrvatskoj tijekom proteklih 100 godina posebno se ističu: prof.dr.sc. Vladimir Škorić, prof.dr.sc. Milan Panjan, prof.dr.sc. Ana Šarić, prof.dr.sc. Ivanka Milatović i prof.dr.sc. Josip Kišpatić. Rad Zavoda za fitopatologiju prepoznali su i brojni znanstvenici van Hrvatske, pa je tako vrijedno spomenuti izjavu Vojteha Lindtnera, nekadašnjeg kustosa Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, koji je u svojoj monografiji „Gare Jugoslavije - Ustilaginales Jugoslaviae“ iz 1950 godine, između ostalog napisao: „za mikologiju nemamo ni jednog Zavoda u našoj državi ; a u svakom pogledu najbolji je fitopatološki zavod u Zagrebu“. |
