| Popis: |
Iz današnje perspektive, čini se da se fenomen apstrakcije u vizualnim umjetnostima i znanosti jedino može tumačiti u međusobnom odnosu tehno- imaginacije i kulturno-antropoloških stanja. Obje sile djeluju samostalno, međutim nerazmrsivo su povezane i izvan su ljudske kontrole. Dakle, postavlja se pitanje: je li apstraktnim slikama potrebna neka nova ikonologija? Ako suprotstavimo čovjeka i tehnologiju, onda je odgovor pozitivan. Tehno- apstrakcija nam objašnjava postupke za proizvodnju apstraktnih slika na osnovu podataka prikupljenih od načina na koji funkcionira ljudski mozak, proučavanjem prirodnih fenomena, istraživanjem svemira i slično, a naglasak je na konceptu proizvodnje. S druge strane, bio-apstrakcija označava izravan pokušaj onih brojnih pojedinaca, prvenstveno umjetnika, koji žele kreativno materijalizirati našu ljudsku narav, emocije, želje i strahove koristeći sva dostupna tehnička i intelektualna sredstva. U svakom slučaju, riječ je o pokušajima vizualizacije realnih objekata kao i mentalnih konstrukcija koje nisu neposredno dostupne pogledu. Tehnologija je pridonijela stvaranju apstraktnih slika baš kao i nagonski „poriv za apstrakcijom” tijekom čitave kulturalne povijesti. Ako je, dakle, biološka apstrakcija rođena iz puke nužde, kao što nas je Worringer poučio, tada u doba digitalne tehnologije – koja sve više i sama postaje dijelom našega biološkog bića – ni tehnološku apstrakciju više ne možemo razmatrati odvojeno. Umjetnička djela autora predstavljenih na izložbi Istočni grijeh, formiraju treću, možda i ključnu vrstu vizualno-umjetničkog materijala koju bismo mogli nazvati hibridnom apstrakcijom. |
