| Popis: |
Uvod: Suvremeni materijali i postupci omogućuju bržu i precizniju izradu protetskog nadomjestka uz postizanje svih estetskih i funkcijskih zahtjeva. Dodatan izazov predstavljaju pacijenti sa parafunkcijama te će se primjer takve terapije prikazati ovim kliničkim slučajem. Materijali i metode: Pacijent, sportaš, 38 godina, dolazi zbog protetskog zbrinjavanja djelomične bezubosti u donjoj čeljusti - gubitak prvog i drugog kutnjaka na desnoj strani mandibule. Izraženo je trošenje sjekutića u donjoj čeljusti sa eksponiranim dentinom, uz anamnestički podatak o dnevnom i noćnom stiskanju i škripanju zubima. Odlučeno je da će se izraditi implantoprotetski rad. Ugrađena su dva implantata i nakon 6 mjeseci su postavljene nadogradnje za cijeljenje. Otisak je uzet tehnikom otvorene žlice, istovremenim miješanjem dva materijala. Digitalnim postupkom izađen je akrilatni prototip protetskog rada, te isproban u ustima pacijenta. Uz kontrolu pasivnog dosjeda budućeg protetskog rada na implantate i provjeru okluzije, prototip je skeniran, te je iz bloka cirkonij oksidne keramike niske translucencije frezan konačni protetski rad. Korištenjem kompozitnog cementa, cirkonij oksidna konstrukcija je pričvršćena na Ti-Base osnovu. U slijedećoj posjeti je gotov protetski rad pričvršen vijcima. Pristupni otvori su zatvoreni teflonskom trakom i kompozitnim materijalom. Naknadno je pacijentu izrađena okluzijska udlaga. Rezultati: U skladu s osnovnim načelima izrade protetskog rada, uvažavajući pravila implantat zaštićene okluzije, postignut je dobar estetski i funkcijski rezultat. Zaključci: Plan terapije, a time i izbor gradivnog materijala temelji se na uvažavanju cjelokupnog stanja u pacijentovim ustima uključujući i parafunkcijske navike s ciljem dugotrajne i dobre protetske rehabilitacije. |
