| Popis: |
Cilj je ovoga rada analizirati odabrane pjesme Petra Gudelja u kontekstu tzv. „nove“ usmenosti. Predmetni korpus uključuje novije zbirke: Imotska knjiga (2017.), Sve što si donio iz planine (2012.), Pelazg na mazgi (2004.) uz dodatne primjere iz starijih uradaka poput Golubice nad jamama (sabrane pjesme, 1993.) te zbirke Europa na tenku (1987.). Rezultati analiziranja i interpretiranja pokazali su da samorodni opus Petra Gudelja karakterizira interferencija usmene književnosti i pisanoga medija pri čemu usmena književnost dobiva novu dimenziju. Prevrednovanjem leksika, stila i formi karakterističnih za djela usmene književnosti i njihovim stavljanjem u novi/pisani medij, u novi/aktualni kontekst, Gudelj usmenoj književnosti daje autorsku notu, pritom se ne oslanjajući na suvremene hrvatske periode i pokrete. Tako ovaj prostorni pjesnik čuva i – usudimo se reći – popularizira usmenu književnost u postmodernom dobu ukazujući na trajnu, pa i antropološki promatranu, neraskidivu vezu čovjeka i zemlje. |
