Zbrinjavanje djeteta u napadu paroksizmalne supraventrikulske tahikardije (PSVT)

Autor: Arambašić, Milan, Lovrić, Robert, Dorner, Sanja, Berecki, Igor
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2010
Předmět:
Popis: Paroksizmalna supraventrikulska tahikardija (PSVT) podrazumijeva opetovane napade ubrzanog srčanog ritma s frekvencijom 180-300/min. (ovisno o dobi djeteta). Napad se javlja naglo, bez jasnog, poznatog uzroka ili upozorenja, a naglo i prestane. Uzrok je napada najčešće nepoznat. Okidači (triger faktori) koji mogu provocirati napad su: emocionalni poremećaji, povišena tjelesna temperatura, tjelesna aktivnost, dehidracija, kofein, alkohol, pušenje, razne droge i medikamenti. Klinička slika PSVT praćena je bljedoćom, nemirom, lupanjem srca, osjećajem vrtoglavice i nesvjestice te ubrzanom frekvencijom srca između 180 i 300/min. Ukoliko napad traje 1do 2 sata (osobito kod dojenčadi) mogu se javiti znaci srčane dekompenzacije. Prekidom napada simptomi jednako brzo nestaju. Dijagnoza se potvrđuje karakterističnom EKG krivuljom kada se P-valovi ne mogu sa sigurnošću ograničiti a QRS kompleks je rijetko proširen. Cilj je rada prikazati postupke zbrinjavanja djeteta u napadu PSVT te postupke daljnje specifične zdravstvene njege na Kliničkom odjelu intenzivnog liječenja djece poslije novorođenačke dobi. Postupci pri prijemu djeteta u napadu PSVT podrazumijevaju hitnu procjenu disanja, kardiožilnog sustava i perfuzije, svijesti, te mogućih simptoma i znakova komplikacija. Dijete je stalno monitorirano uz snimanje i ispis EKG krivulje te pripravan defibrilator. Uspostavljaju se 2 venska puta od kojih je jedan što bliže srcu a drugi za primjenu intravenskih bolusa tekućine. Napad se nastoji zaustaviti primjenom fizikalnih metoda izazivanja vagusnog refleksa a potom po potrebi primjenom intravenskog brzog bolusa lijeka adenozina u venu blizu srca ili intraosealnim pristupom. U slučaju neuspjeha prekida napada adenozinom primjenjuju se amjodaron, propafenon i verapamil ili sinkrona elektrokonverzija defibrilatorom. Nakon zaustavljanja napada, daljna specifična zdravstvena njega podrazumijeva stalno praćenje i evidentiranje svih vitalnih funkcija (pozornost na izgled EKG krivulje), izgleda i ponašanja djeteta, balansa tekućina, uklanjanje rizičnih čimbenika za provociranje napada, pravovremeno uočavanje i djelovanje u slučaju pojave simptoma i znakova mogućih komplikacija, stalna psihoemocijska potpora, provođenje propisanih dijagnostičkih i terapijskih postupaka te stalna edukacijska pomoć djetetu i roditeljima. Pri otpustu djeteta roditeljima se osiguravaju preporuke za postupke prevencije i u slučaju napada.
Databáze: OpenAIRE