| Popis: |
Brod (danas Slavonski Brod) baštini tradiciju visokog filozofskog učilišta koje su osnovali franjevci 1710. i koje je s kratkim prekidom djelovalo do dokidanja rada crkvenih škola od strane državnih vlasti 1783. Nakon povratka u Brodski samostan 1806. brodski franjevci nastavljaju, odnosno ponovo započinju visokoznanstvenu djelatnost, koja traje sve do polovine 19. stoljeća. Filozofsko učilište u Brodu prvotno djeluje u okviru franjevačke Provincije Bosne Srebrene u kojoj djeluju i sva franjevačka učilišta u današnjoj Vojvodini i južnoj Mađarskoj pa dijelom i u Rumunjskoj (Arad, Radna i Temišvar). Učilišta objedinjena pod jednom upravom (i nakon izdvajanja iz Bosne Srebrene), vjerski i nacionalno teže istim odgojnim i prosvjetiteljskim ciljevima. Cilj ovog rada je prikazati živu razmjenu ideja unutar jedinstvenog visokoškolskog sustava, s naglaskom na razmjeni ljudi i znanja između posavskog samostana u Brodu i samostana/učilišta u Podunavlju (Bač, Budim, Sombor, Petrovaradin, Beograd, Mohač i dr.) te Banatu (dio Čanadske biskupije, danas podjeljene na Zrenjaninsku, Temišvarsku i Szegedinsko–Čanadsku). Autor će kroz biobibliografski prikaz franjevaca profesora na radom zadanim učilištima dati presjek djelatnosti mnogobrojnih franjevca, rodom Brođana, koji se na njima pojavljuju kao studenti (Đuro Gajtančić, Marijan Lanosović, Stjepan Ninković, Marijan Jaić, Ivan Velikanović i dr.), kao profesori (Antun i Jerolim Bačić u Petrovaradinu i Budimu, Stjepan Ninković u Baji, Josip Batinić u Beogradu i Petrovaradinu, Đuro iz Broda u Baji i Petrovaradinu, Marijan Jaić u Budimu i Mohaču, Augustin i Bernardin Pjanić u Budimu i dr.), kao propovjednici (Luka Bebrić u Baču) i župnici (Đuro Gajtančić u Tabanu kraj Budimpešte, Marijan Lanosović u Baču) te kao gvardijani (Marijan Lanosović u Baču, Marijan Jaić u Budimu, Augustin Pjanić u Baji). Autor će prikazati i rad franjevaca s područja današnje Vojvodine i južne Mađarske koji pak djeluju na visokom franjevačkom učilištu u Brodu kao studenti i profesori (Filip Matković, Antun Petrović, Mijo Zajmović, Bonaventura Mihaljević, Emerik Zomborlić, (Dominik) Ignjat Martinović, Antun Žderić, Ernest Benišić, Grgur Čevapović, Teofil Jakab i dr.) Rad bi trebao pokazati živu isprepletenost jedinstvenog narodnog bića slavonskog i podunavskog prostora u 18. i prvoj polovini 19. stoljeća te dati objedinjenu sliku franjevačke znanstvene i prosvjetne djelatnosti na području očuvanja i izgradnje vlastitog jezika i vjerskog identiteta. Identiteta koji stoji nasuprot tada izraženih tendencija mađarizacije i germanizacije. |
