| Popis: |
Na zamišljenome silaznom putu neolitičkih božica predočenih isprva korisnim, no postupno sve češće kukcima koji prenose bolesti ili vonjaju, brojni primjeri iz hrvatske usmene književnosti i obredno-običajne prakse pokazuju da je Terra Magna detronizirana dolaskom indoeuropskih ratničkih osvajača na europsko tlo. Ti se kukci suodnose i sa sakralnim i s profanim ženskim načelom, a suprotstavljaju im se bogovi i sveci svojim apotropejima u znaku groma, vatre i buke. Budući da je stočarstvo hrvatskome tradicijskom selu predstavljalo jednu od važnijih grana obiteljsko-zadružnoga gospodarstva, godišnji obredno-običajni postupci u znaku su zaštite stoke od bolesti koje, prema predaji, uzrokuju vještičji uroci i gamad. Lijevana metalna zvona kao uobičajeni rekvizit tradicijskih pokladnih ophodnika - zakrabuljenih, nasilnih, bučnih, podrugljivih i opscenih muškaraca - rasprostranjena na hrvatskome i širem europskom području, upućuju na simboličko svladavanje, podređivanje i društvenu kontrolu navodno neobuzdanog, divljeg i opasnoga ženskog (božanskoga) načela koje tom gamadi raspolaže. |
