| Popis: |
Igra je socijalna kategorija koja podrazumijeva komunikaciju, verbalnu i neverbalnu. Elementarni oblici mišljenja djeteta predškolske dobi usko su povezani s njegovom igrom: dijete mora razumjeti situaciju u kojoj se nalazi, imati pozitivno iskustvo, ono doživaljava situacije iz neposredne okoline i, svojstveno svojim psihofizičkim sposobnostima, pretače ih u igru. Kod djece s nedovoljno razvijenim govorom nema spontane igre iako bi se to po kronološkoj dobi očekivalo. Nedovoljno razvijen govor je sindrom koji se kompleksno javlja i u drugim područjima ponašanja. Uz poteškoće razumijevanja i govorne ekspresije tj. područja govora i jezika često je smanjena pažnja i koncentracija, socijalna kompetencija, kasni neurološki razvoj pa su djeca nezrelija u ponašanju te se obično igraju u blizini druge djece, ali ne i s njima. Stoga smo istraživali govornu komunikaciju u igri djece, posebno na koji način odrasli, terapeuti i odgojitelji komuniciraju s djecom i kako se igraju djeca s govornim smetnjama. Tijekom rehabilitacije i rada s djecom te se poteškoće prevladavaju, ali je trajanje igre uvijek znatno kraće nego u integriranim skupinama. Uspoređujući djecu s poteškoćama i djecu bez poteškoća u govornom razvoju došli smo do spoznaje da komunikacija djece s odraslima i vršnjacima ima značajnu ulogu u području proksimalnog razvoja kao što je već ustvrdio Vigotski, a potencirano je ako su djeca različitih sposobnosti. Nužno je uključivati djecu sa zaostacima u govornom razvoju u govorno-jezični kontekst koji je bogatiji, složeniji i obiluje prirodnim socijalnim interakcijama. Pojava i trajanje igre u korelaciji je s porastom koncentracije, samostalnosti u komunikaciji i sazrijevanja u govornom razvoju. |
