| Popis: |
»Vanjska« osjetila (vid, sluh, njuh, dodir, okus) nam daju potrebne informacije o stvarnosti koja nas okružuje. Istraživanja o načinima na koje se te informacije obrađuju u mozgu te utječu na naš doživljaj stvarnosti, među ostalim, predmet su suvremene neuroznanosti. Međutim, autor A. Cencini navodi i pojam tzv. »unutarnjih« osjetila koja nisu fokusirana samo na informaciju, nego na smisao onoga što percipiramo, na skriveni smisao stvari, na Misterij. Ona su povezana s duhovnom dimenzijom osobnosti ; sa slikom o Bogu ili, još izravnije, s odnosom s Bogom. Vanjska osjetila utječu na ona unutarnja pa onda ono čemu smo i kako izloženi utječe na stvarnost koju kontempliramo i obratno – ono čime »se hrane« naša unutarnja osjetila, stimulirat će i vanjska da traže, gledaju, okuse tu stvarnost. Ekologija komunikacije daje zanimljiv pogled na ovu tematiku. Osjetila trebaju smisao, a smisao treba osjetila. Osjetila otvaraju nove putove smislu, a smisao ohrabruje osjetila da mu daju nove informacije. Osjetila nose smisao stvarnosti, ali je i smisao ispunjen osjetilima. Osjetljivost ili senzibilnost je emotivno usmjerenje, utisnuto iskustvom u unutarnjem svijetu subjekta, u različitim područjima osobnosti prema »dobru« (ili onome što mu se čini takvim, više ili manje svjesno). Možemo razlikovati odnosnu (odnos prema dobru), moralnu (odnos prema istinitom) i estetsku (odnos prema lijepom) osjetljivost. Iste vrste osjetljivosti prepoznajemo i u Božjem djelovanju. Izazove današnjeg vremena predstavljaju »kultura osjeta« u kojoj prevladava stimulacija osjeta, ali nedostaje smisao te »kultura već doživljenog« u kojoj jednom nađeni smisao počinjemo uzimati zdravo za gotovo te ga prestajemo kušati, dodirivati, gledati… A odgovor na te izazove predstavlja formacija senzibilnosti i osjetila u dva smjera u trajnom međudjelovanju: od ljudskih osjetila do Božjih osjetila te obratno – od Božjih osjetila do ljudskih osjetila. |
