| Popis: |
Svrha rada: Ovo in vitro istraživanje rocjenjivalo je učinak izbjeljivanja različitih komercijalno dostupnih prirodnih sredstava za izbjeljivanje te učinak na površinsku hrapavost tvrdih zubnih tkiva. Materijali i metode: Trideset uzoraka cakline podijeljeno je u pet skupina, prema sredstvima koja su se koristila za izbjeljivanje: aktivni ugljen, soda bikarbona, kokosovo ulje, kurkuma, kombinacija sode bikarbone i limunovog soka. Uzorci su četkani navedenim sredstvima dva puta dnevno, po 30 sekundi, električnom četkicom kroz dva tjedna. Boja zuba, indeks izbjeljivanja i ΔE procijenjeni su spektrofotometrom na početku istraživanja te nakon sedam i 14 dana. Površinska hrapavost uzoraka procijenjena je Surface Roughnes Tester K210 na početku istraživanja te nakon 14 dana. Podatci su analizirani jednosmjernom ANOVA i Tukey post-hoc testom. P- vrijednost je postavljena na 0, 05. Rezultati: ANOVA testom potvrđena je statistički značajna razlika među različitim sredstvima za izbjeljivanje za vrijednost ΔE* između vremena T2 i T0 (14 dana korištenja u odnosu na početne vrijednosti), isto kao i između vremena T2 i T1 (14 dana korištenja u odnosu na 7 dana od početka korištenja različitih sredstava), Uočena je negativna, statistički značajna korelacija površinske hrapavosti nakon tretmana te mjera boje a* (R = -0, 276, P = 0, 010) i b* (R = -0, 249, P = 0, 020) te indeksa izbjeljivanja (R = -0, 238, P = 0, 027). Zaključak: Iako su sva ispitivana sredstva, osim kurkume, rezultirala izbjeljivanjem boje, aktivni ugljen je pokazao veću učinkovitost izbjeljivanja od ostalih sredstava dok je soda bikarbona pokazala veću promjenu površinske hrapavosti tvrdih zubnih tkiva u odnosu na ostala sredstva. |
