| Popis: |
Odbor za podizanje spomenika u Jajincima 1958. godine raspisao je općejugoslavenski natječaj za idejni projekt spomenika žrtvama fašizma na mjestu masovnog gubilišta kraj Beograda, na kojem je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno 80 000 ljudi. Od šest prvonagrađenih i tri otkupljena projekta, većinu natjecateljskih timova činili su arhitekti, kipari, slikari i krajobrazni arhitekti iz Hrvatske. Analiza izabranih spomeničkih projekata i njihovo smještaje u kontekst dotadašnjih monumentalnih spomeničkih rješenja ukazuje na značajan odmak od uvriježene reprezentacijske funkcije spomenika kakav je obilježio prvu polovicu pedesetih godina na prostoru čitave socijalističke Jugoslavije. S ciljem svladavanja tematski i prostorno iznimno zahtjevnog zadatka kakvog je predstavljalo obilježavanje sjećanja na masovnu tragediju u Jajincima, umjetnički su timovi u velikoj mjeri posezali za sintetskim shvaćanjem arhitektonskih, skulpturalnih i krajobraznih aspekata memorijalne plastike, kao i sugestivnim i kontemplativnim potencijalom apstraktnih skulpturalnih, arhitektonskih i likovnih formi. Iako pobjednički projekt Zdenka Kolacija i Koste Angeli Radovanija nikada nije izveden, izložba natječajnih radova izazvala je obimnu javnu raspravu u beogradskom tjedniku NIN u kojoj su sudjelovala najistaknutija imena kulturnog i umjetničkog života Jugoslavije. Teze i problemi vezani uz reprezentaciju ratnih trauma u formi spomenika, kojima je ta rasprava obilovala, podudaraju se s tada aktualnom problematikom spomeničkog žanra u Europi i svijetu, koje će francuski teoretičar Ceysson okarakterizirati sintagmom nemogućeg spomenika. Natječaj za spomenik u Jajincima predstavlja značajan trenutak u razvoju spomeničke plastike u bivšoj Jugoslaviji, čija se glavna inovacija prepoznaje upravo u sintezi umjetničkih sredstava i okretanju apstrakciji, što će se očitovati u budućem razvoju memorijalne plastike tijekom šezdesetih godina. Kako svojim inovativnim pristupom problemu spomeničke plastike, tako i nemogućnošću svoje izvedbe, Jajinački natječaj možemo dovesti u vezu sa ostalim poslijeratnim natječajima i neizvedenim rješenjima, poput onoga u Hirošimi (1952.) i Auschwitzu (1958.-59.), kao i s natječajem za spomenik nepoznatom političkom zatvoreniku (1952.). |
