| Popis: |
U ovome se radu tematizira i proučava pitanje emergencije, odnosno prikazuje način na koji su tom pitanju pristupali Anaksimandar, suvremeni fizičari i de Chardin. Promišljanje o pronalasku izvorišta emergencije svega što jest započinjemo u antici. Nastavljamo ga probijajući se kroz zanimljive ideje suvremenih fizičara, ali preko znanosti dolazimo do de Chardina kao nositelja dublje vizije o jedinstvu sažetom u jednoj točci Omega. Naime, iako se sam pojam emergencije često izrijekom ne spominje, promišljanje problema emergencije uspješno se provlači i kroz misao antičkog filozofa Anaksimandra, i kroz praktične težnje suvremenih fizičara za otkrivanjem posljednje čestice, ali i kroz misao de Chardina. Dok, Anaksimandar i suvremeni fizičari polazište svojih promišljanja utemeljuju u prirodi, te stoga ni u promišljanju o pitanju emergencije ne idu dalje od mikro i makro razine našega svijeta, de Chardin rješenje zagonetke emergencije nalazi u transcendentnosti koje polazi od vidljivoga svijeta, ali svoje krajnje uporište pronalazi u kršćanskoj misli gdje je Krist, Alfa i Omega, početak i kraj svijeta, a time i krajnje izvorište emergencije. |
