| Popis: |
Tema bolesti i tijela postaje predmet brojnih književnih djela od 19. stoljeća, a u potpunosti se afirmira u razdoblju postmodernizma. U hrvatskoj književnosti velik doprinos širenju nekadašnjih tabu tema dali su Vladan Desnica i Slavenka Drakulić svojim romanima Proljeća Ivana Galeba i Hologrami straha. U Desničinu romanu pratimo sudbinu violinista Ivana Galeba koji se spletom nesretnih okolnosti našao u bolnici, razmišljajući o djetinjstvu, životu, smrti, umjetnosti, filozofiji, književnosti, samoći itd. Glavni lik ispisao je pomalo neuobičajen bolnički dnevnik u kojem se događaji iz prošlosti isprepleću s detaljima iz sadašnjosti. Za razliku od Desnice koji škrtari s pojedinostima vezanim uz Galebovu bolest i liječenje, Drakulić kroz riječi svoje junakinje iznosi podrobne detalje o bubrežnoj bolesti i njezinom prevladavanju. Kroz proces prevladavanja teške bolesti, pripovjedačica spoznaje svoje najbliže potrebe te se rješava najvećih strahova. Desnica i Drakulić u svojim romanima obrađuju temu bolesti iz pogleda modernističkog muškog pisma i postmodernističkog ženskog pisma, zaustavljajući se na aktualnim temama razdoblja u kojima su stvarali. Zajednička obilježja njihovih romana odnose se na ukidanje fabule i kronološkog slijeda događaja, poniranje u psihu glavnih likova, retrospektivno vraćanje u prošlost, povezivanje prošlosti i sadašnjosti, citatnost, upotrebu ispovjednog monologa itd. Iako primjećujemo brojne sličnosti u slučajevima glavnih likova, tu su i brojne razlike koje se odnose na vrstu i prevladavanje bolesti, stavove o smrti, različitu uloge medicine u liječenju njihovih bolesti, odnos prema samoći, egzistencijalističke i feminističke teme...Na temelju toga možemo zaključiti da muško i žensko pismo povezuju određene sličnosti, ali i da se razlikuju specifičnim izborom tema, motiva i ideja. Nesumnjivo je da su autori ovih djela neuobičajenim odabirom tema otvorili nove putove u književnosti te uklonili prijašnje stereotipove vezane uz bolest. Njihovi romani svjedočanstva su života obilježenih boli, patnjom i strahom koja svojim krajem ipak vraćaju nadu i vjeru u pozitivan ishod životnih izazova. |
