| Popis: |
Preporuke o količini tjelesne aktivnosti za odraslu populaciju temelje se na velikom broju dokaza koji povezuju zdrave životne stilove sa smanjenom stopom morbiditeta i mortaliteta (Pate et al., 1995 ; Kesaniemi et al., 2001 ; Health & Services, 1996). S druge strane, svjedoci smo sedentarnog načina življenja, kojeg treba promatrati ne samo kao krajnje nisku razinu na kontinuumu tjelesne aktivnost, već kao značajan zdravstveni problem današnjice (Katzmarzyk, Church, Craig, & Bouchard, 2009). Sam dizajn radnih mjesta danas pridonosi razvijanju bolesti ; uredski poslovi dovode do fizičke neaktivnosti, stres na radnom mjestu povezan je s lošom kvalitetom sna, što se opet ogleda u lošim prehrambenim izborima te nizom drugih čimbenika koji u kombinaciji s navedenima stavljaju zdravlje zaposlenika u opasnost (Salmon, 2001 ; Oliver, Wardle, & Gibson, 2000 ; Ng & Jeffery, 2003). Programi na radnom mjestu provode se već zadnjih pet desetljeća, najviše zbog dobrih rezultata koje njihova implementacija dokazano producira. Korporacije koje imaju uvedene zdravstveno- preventivne programe za zaposlenike često uživaju razne prednosti koje sežu od nematerijalnih u vidu poboljšanog korporativnog imidža, pa sve do boljeg fiskalnog zdravlja kompanije. Potencijalni benefiti uvođenja ove vrste programa na radno mjesto odnose se, ali nisu limitirani, na reduciran broj izostanaka s posla, smanjenje troškova zdravstvene zaštite, povećano zadovoljstvo poslom kao i produktivnost (Aldana & Pronk, 2001 ; Parks & Steelman, 2008). Promicanje zdravlja na radnom mjestu ima za prioritet zdravlje zaposlenika s obzirom da se smatra da radno mjesto ima dalekosežne posljedice, na tjelesno i mentalno zdravlje zaposlenika, tako i na zdravlje njihovih obitelji, pa u širem smislu i samog društva. |
