| Popis: |
Autor istražuje stav glavnih predstavnika hrvatske neoskolastike (A. Bauer, J. Stadler, F. Šanc, S. Zimmermann i V. Keibach) o takozvanom ontologijskom argumentu ili dokazu kako ga je nazuvao Kant. U izlaganju polazi od pretpostavke da je studiranje stava nekog skolastičkog filozofa o ontologijskom argumentu veoma prikladan način da se pokažu temeljne odrednice njegove filozofije. Svi su jednodušni u odbacivanju toga argumenta, i u tome se slažu s Katnom, ali su također, sasvim suprotno od njega, posve uvjereni u potrebu dokazivanju Božje postojanja i to aposteriornim dokazima. |
