| Popis: |
Ovaj pregled se bavi utjecajem traumatskog događaja na aspekte slike o sebi i self-koncept. Opisani su fenomeni detachmenta, traumatske memorije, disocijacije i (pre)narativnosti u sklopu preživljavanja traumatskog iskustva. Uz psihodinamski pristup pregled uključuje suvremene spoznaje iz psihotraumatologije. S fenomenom detachmenta neminovno se susrećemo kad je u pitanju traumatsko iskustvo. Njemu žrtve pribjegavaju u svrhu zaštite vlastitog sebstva i slike o sebi kao "coping strategy" pred potencijalnim "breakdownom". Koncepti poput "body-image" i "self-image" itekako su aktualizirani u traumatskom događaju, tim više što se neminovno odražavaju na self-esteem i public-esteem, te uopće na kapacitet adaptacije na traumu. Temeljni self-koncept ovdje biva narušen ili srušen, a ego-identitetu prijeti insuficijentno ili pak difuzno stanje raspada. Studije traumatskih životnih događaja upućuju na to da je zapamćivanje tih događaja promjenjivo i podložno subjektivnim iskrivljavanjima. Disocijacija nastoji spriječiti strah od prisjećanja i u mnogim slučajevima ona ne proizlazi iz iz pukog potiskivanja već iz smanjenih mentalnih kapaciteta uslijed snažnih emocija. Disocijativna depersonalizacija je posljedica alterirajućeg prekida dodira ('detachment') između osobe i okoline. U konteksu psihodinamskog razumijevanja ovih zbivanja primjerenim smatramo naglasiti značaj Kohutovog doprinosa poimanju selfa i stvaranja novog identiteta. |
