Olakšavanje upotrebe i korištenja dokaza iz brzih pregleda literature donositeljima odluka i drugim dionicima zdravstvene zaštite
| Autor: | Garritty, Chantelle Marie |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Moher, David |
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2021 |
| Předmět: |
Presječne studije
Javno zdravstvo-metode Svjetska zdravstvena organizacija Medicina utemeljena na dokazima Public Health-methods Guidelines as Topic BIOMEDICINE AND HEALTHCARE. Public Health and Health Care. Epidemiology BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO. Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita. Javno zdravstvo World Health Organization Izrada pravilnika Javno zdravstvo. Prevencija nesreća Humans Objavljivanje Policy Making BIOMEDICINE AND HEALTHCARE. Public Health and Health Care. Public Health Publishing Evidence-Based Medicine Zdravstvena politika Public health and hygiene. Accident prevention Hitna stanja Health Policy Upravljanje bolestima Administrative Personnel Disease Management BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO. Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita. Epidemiologija udc:614(043.3) Smjernice kao tema Administrativno osoblje Recenzija istraživača Činjenične baze podataka Cross-Sectional Studies Emergencies Ljudi Databases Factual |
| Popis: | Background: Rapid reviews (RRs) are useful products to healthcare policy-makers and other stakeholders who require timely evidence. Knowing how to convey RR evidence to various end-users efficiently is crucial, given that they directly inform decision-making. However, to date, little is known about the format and content of RRs produced in the published or unpublished domains or how well RRs are packaged for use in decision-making. In recent years, national and international guideline developers have also started incorporating RRs into guideline development processes to inform recommendations in urgent and emergent decision-making scenarios. The WHO is one such organization that must provide an evidence-informed guideline within 1-3 months, labelled a rapid advice guideline (RAG), in response to a public health emergency or event. However, WHO lacked specific guidance on how best to accelerate their standard guideline development process to systematically generate the evidence within this timeline of a few months. Therefore, the aim of this doctoral dissertation was threefold and included the following research: a study to establish a baseline of data on the production and design of RRs, including specific formats used to present information and what information is conveyed within each RR; a study that formally assessed RRs as an information-packaging mechanism intended for healthcare stakeholders; and, a study that outlined detailed guidance on how to produce WHO RAG informed by RRs, within 1-3 months in the context of an urgent public health situation. Methods: The first study involved a formal comparison of journal-published (JP) and non-journal published (NJP) RRs regarding format and content features. The sample of RRs was identified first from key database searches followed by a grey literature search of 148 RR producing organizations. Using this same sample of RRs, the second study involved formally assessing these reviews against the BRIDGE criteria that were adapted to align with RRs and included a total of 26 items. The final study involved discussions with WHO staff from various programs that most often deal with emergencies regarding key aspects to consider for developing a RAG. The guidance was further informed by an existing RR methods approach that was incorporated into the existing WHO standard guideline development process. Results: Study 1. For this comparison, a total of 103 RRs were identified (52 JP and 51 NJP) from 2016. A higher percentage of certain features were observed in JP RRs compared to NJP RRs (e.g., reporting authors; use of a traditional journal article structure; section headers including abstract, methods, discussion, conclusions, acknowledgments, conflict of interests, and author contributions; and use of figures (e.g., Study Flow Diagram) in the main document). For NJP RRs, a higher percentage of features were observed (e.g., use non-traditional report structures; labelling of executive summary sections and appendices; use of typographic cues; and including outcome tables). NJP RRs were more than double in length versus JP RRs. The inclusion of key messages was uncommon in both groups. Study 2. Results indicated that overall, conformity to the adapted BRIDGE criteria was modest. Some useful features were identified in the sample of RRs, including, for example, all aimed to synthesize research evidence and all provided references of included studies. Further, most RRs provided detail on the problem or issue and described methods to conduct the RRs, while several RRs addressed political or health systems contexts. Two-thirds of the RRs appeared to target policy-makers and key stakeholders as the intended audience, yet only a third of the RRs involved their tacit knowledge. Even fewer directly involved them in reviewing the content of the RR. Only six RRs involved patient partners in the process. Nearly a quarter of the RRs were prepared in a format considered to make information easy to absorb (i.e. graded entry) with a similar number that provided specific key messages. Readability assessment indicated that the text of key RR sections would be hard to understand for an average reader (i.e., require post-secondary education) and take 42 (± 36) minutes to read. Study 3. Criteria for considering if a WHO RAG is appropriate and feasible are discussed. Among the nine main steps outlined, the roles of various contributors across phases of development are also described. Further, methods and stages involved in performing RRs and subsequent recommendations are explained in detail. Conclusion: The first study highlights certain differences between JP and NJP RRs regarding format and content, and suggests that both groups would benefit from better use of plain language and could be more concise in design. By assessing RRs against the adapted BRIDGE criteria in the second study, we now understand possible ways in which RRs could be improved to better meet the information needs of healthcare decision-makers and their potential for innovation as an information-packaging mechanism. The last paper advances the transparency of WHO’s guideline development process and demonstrates it is possible to apply RR methods and RAG processes to complex public health interventions in urgent situations where the end-users may be very diverse. Uvod: Brzi pregledi literature (engl. rapid reviews, RR) korisni su proizvodi za donositelje odluka o zdravstvenim politikama i druge dionike kojima su potrebni pravodobni dokazi. Znanje kako učinkovito prenijeti dokaze o RR raznim krajnjim korisnicima ključno je, s obzirom na to da oni izravno informiraju donošenje odluka. Međutim, do danas je malo poznato o formatu i sadržaju RR-ova koji jesu ili nisu objavljeni, ili o tome koliko su RR-ovi prilagođeni za upotrebu u odlučivanju. Posljednjih godina, nacionalni i međunarodni autori smjernica također su počeli ugrađivati RR-ove u procese izrade smjernica kako bi pružili preporuke u hitnim situacijama. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) jedna je od takvih organizacija koja mora pružiti smjernice utemeljene na dokazima u roku od 1-3 mjeseca, a koje se zovu brze savjetodavne smjernice (engl. rapid advice guideline, RAG), kao odgovor na hitne slučajeve u javnom zdravstvu. Međutim, SZO su nedostajale specifične smjernice o tome kako najbolje ubrzati njihov standardni razvoj smjernica kako bi se sustavno generirali dokazi u roku od nekoliko mjeseci. Stoga je cilj ove doktorske disertacije bio trostruki i obuhvaćao je sljedeća istraživanja: istraživanje kojem je cilj bio utvrđivanje osnovnih podataka o proizvodnji i dizajnu RR-ova, uključujući specifične formate koji se koriste za predstavljanje informacija i koje se informacije prenose unutar svakog RR-a; istraživanje koje je formalno ocijenilo RR kao mehanizam za pripremu informacija namijenjen dionicima u zdravstvu; i, istraživanje koja je dalo detaljne smjernice o tome kako proizvesti RAG SZO-a temeljem RR-a, u roku od 1-3 mjeseca u kontekstu hitne situacije u javnom zdravstvu. Metodologija objedinjenih radova: Prvo istraživanje uključivalo je formalnu usporedbu RR objavljenih u časopisu i RR-a koji nisu objavljeni u časopisima s obzirom na format i značajke sadržaja. Uzorak RR-a identificiran je prvo iz pretraživanja ključnih baza podataka, a zatim je pretražena siva literatura 148 organizacija koje proizvode RR. Koristeći isti uzorak RR-ova, drugo je istraživanje uključivalo formalnu procjenu ovih pregleda prema kriterijima BRIDGE koji su prilagođeni usklađivanju s RR-ima i obuhvaćalo je ukupno 26 stavki. Treće istraživanje uključivalo je razgovore s osobljem Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz različitih programa koji se najčešće bave hitnim situacijama u vezi s ključnim aspektima koje treba uzeti u obzir za izradu RAG. Smjernice su dalje revidirane u skladu s informacijama o postojećim pristupima RR metodama koji su ugrađeni u postojeći postupak izrade standardnih smjernica SZO-a. Rezultati: Istraživanje 1. Za ovu usporedbu pronađena su ukupno 103 RR-a (52 objavljena u časopisu i 51 koji nisu objavljeni u časopisu) od 2016. godine. Veći postotak određenih značajki zabilježen je u RR-ovima objavljenim u časopisu u usporedbi s onima koji nisu bili objavljeni u časopisu (npr. navođenje autora; uporaba tradicionalne strukture znanstvenog članka; naslovi odjeljaka, uključujući sažetak, metode, raspravu, zaključke, zahvale, sukob interesa i doprinose autora, i upotrebu slika (npr. dijagram tijeka istraživanja) u glavnom dokumentu). Za RR koji nisu bili objavljeni u časopisu uočen je veći postotak značajki (npr. korištenje netradicionalne strukture izvještaja; označavanje odjeljaka u sažetku i prilozima; upotreba tipografskih oznaka; uključivanje tablica s ishodima). RR koji nisu bili objavljeni u časopisu bili su više nego dvostruko duži u odnosu na RR objavljene u časopisu. Uključivanje ključnih poruka (engl. key messages) bilo je rijetko u obje skupine. Istraživanje 2. Rezultati su pokazali da je usklađenost s prilagođenim BRIDGE kriterijima bila uglavnom nedostatna. U uzorku RR uočene su neke korisne značajke, uključujući, na primjer, to što su sve male za cilj napraviti sintezu dokaza o istraživanju i sve su navele reference uključenih istraživanja. Nadalje, većina RR-a navela je detalje o problemu koji se istražuje i opisala metode provođenja RR-a, dok se nekoliko RR-a odnosilo na kontekst političkog ili zdravstvenog sustava. Dvije trećine RR-a bile su pripremljene kao da su usmjerene na donositelje odluka i ključne dionike kao predviđenu publiku, no samo trećina RR-a uzela je u obzir njihovo neizravno znanje (engl. tacit knowledge). Još ih je manje bilo izravno uključeno u pregled sadržaja RR-a. Samo šest RR uključilo je pacijente partnere u proces. Gotovo četvrtina RR-ova pripremljena je u formatu za koji se smatra da olakšava prijenos znanja (npr. stupnjevani unos), a sličan broj RR je naveo specifične ključne poruke. Procjena čitljivosti (engl. readability) ukazala je na to da bi tekst ključnih RR odjeljaka bio teško razumljiv za prosječnog čitatelja (tj. zahtijeva više obrazovanje od srednjoškolskoga) i da bi bilo potrebno 42 (± 36) minuta za njihovo čitanje. Istraživanje 3. Analizirano je jesu li kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije za izradu brzih smjernica prikladni i izvodljivi. Među devet glavnih koraka koji su navedeni, opisane su i uloge različitih suradnika u fazama razvoja. Nadalje, detaljno su objašnjene metode i faze koje su uključene u izvođenje RR-a i naknadne preporuke. Zaključak: Prvo istraživanje ukazuje na određene razlike između RR koji jesu i onih koji nisu objavljeni u časopisu, vezano za format i sadržaj; rezultati prvog istraživanja ukazuju da bi obje skupine RR trebale koristiti jednostavniji jezik i biti napisane kraće. Procjenom RR prema prilagođenim BRIDGE kriterijima u drugom istraživanju predloženi su mogući načini na koje bi se RR mogli poboljšane kako bi se bolje zadovoljile informacijske potrebe donositelja odluka u zdravstvu i njihov potencijal za inovacije tijekom pripreme informacija. Treći rad unapređuje transparentnost procesa razvoja smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i pokazuje da je moguće primijeniti metode RR i procese izrade brzih smjernica na složene javnozdravstvene intervencije u hitnim situacijama u kojima krajnji korisnici mogu biti vrlo raznoliki. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|