| Popis: |
Cilj ovog rada bio je utvrditi razlike u učincima bilateralnog i unilateralnog vježbanja primjenom specifičnih vježbi skokova (SVS) na izvedbu skoka u vis prekoračnom tehnikom i utvrditi nastale promjene u živčano-mišićnoj funkciji djece i mladih sportaša odrazom s dominantne noge. Uzorak ispitanika činila su sedamdeset i četiri djeteta u dobi od sedam do dvanaest godina (AS ± SD, 9,24 ± 1,34). Ispitanici su bili raspoređeni u dvije eksperimentalne skupine. Eksperimentalni program trenažnih intervencija trajao je dvanaest tjedana tijekom kojih su ukupno realizirane dvadeset i četiri trenažne jedinice. Sudionici prve eksperimentalne skupine (ES1; n = 41) provodili su specifične vježbe skokova primjenom lijevog i desnog donjeg ekstremiteta (bilateralni trening), dok su sudionici druge eksperimentalne skupine (ES2; n = 33) provodili isti set vježbi isključivo sa svojom odraznom nogom (unilateralni trening). Kriterij isključenja ispitanika iz uzorka bio je sudjelovanje ispitanika na manje od 80 % treninga te bilo koji oblik sportske ozljede ili bolesti. Prije i nakon trenažne intervencije ispitanici su podvrgnuti testiranju skoka u vis prekoračnom tehnikom, unilateralnog dubinskodaljinskog skoka i unilateralne statičke ravnoteže, a svaki navedeni test izvodio se s unaprijed određenom odraznom nogom. Nakon završenih trenažnih intervencija obje eksperimentalne skupine ostvarile su statistički značajan napredak u rezultatu skoka u vis prekoračnom tehnikom (ES1 – završno mjerenje 1 6,70 %, retencija 5,37 %, ES2 – završno mjerenje 1 6,32 %, retencija 6,32 %), a bilateralna skupina ujedno je značajno smanjila translaciju mjernog uređaja u medio-lateralnom smjeru u završnom mjerenju (C = 72,10, Q3-1 = 47,01) uodnosu na početno mjerenje (C = 87,73, Q3-1 = 45,01). Provedbom testa unilateralnog dubinsko-daljinskog skoka koji daje uvid u promjene živčano-mišićnih funkcija (eksplozivna i maksimalna jakost) nisu se utvrdile statistički značajne promjene u niti jednoj promatranoj varijabli. Najznačajniji nalaz ovog istraživanja jest da se nisu utvrdili statistički značajni interakcijski učinci između faktora vremena mjerenja i trenažne intervencije u niti jednoj promatranoj varijabli koji bi ukazali na to je li jedna trenažna intervencija bolja ili lošija od druge. Raspodjela ukupnog volumena opterećenja primjenom specifičnih vježbi skokova na lijevi i desni donji ekstremitet djeluje jednako učinkovito kao i vježbanje isključivo dominantnom nogom kod djece. Dakle, oba načina vježbanja poboljšavaju promatrane parametre koje ukazuju na promjene u obrascu kretanja i sposobnosti, no nema razlika kad se promatra učinkovitost jednog naspram drugog načina vježbanja. Nakon dvanaest tjedana izvođenja specifičnih vježbi skokova primjenom dominantnog i nedominantnog donjeg ekstremiteta mogu se očekivati promjene u transferu motoričkih vještina, međumišićnoj koordinaciji i blagim prosječnim promjenama u kinematičkimparametrima. Stoga se može opservirati da utvrđeni rezultati imaju vrlo važan praktični doprinos, posebno u radu s djecom rane školske dobi, a prije svega zbog ravnomjernijeg mišićnog i lokomotornog razvoja. Nadalje, takav pristup omogućuje unapređenje sposobnosti koordinacije tijela u prostoru, simetričan razvoj jakosti, snage, statičke ravnoteže, a uporaba obiju strana tijela važna je i za učenje novih i složenijih motoričkih kretnji. Rezultati istraživanja mogu se primijeniti ne samo u treningu skoka u vis, već općenito u treningu skokova, odnosno odraza. The aim of this thesis is to determine differences in effects of bilateral and unilateral exercising by applying specific ways of high jump performing the high jump with the scissors technique, and to measure any changes created in neuromuscular function of children and young sportsman with a take-off from the dominant leg. The sample pool consisted of 74 children, ages 7 -12 (AS ± SD; 9.24 ± 1.34). These were divided in two experimental groups. The experimental program of training interventions lasted twelve weeks during which 24 training units were accomplished. The participants of the first experimental group (ES1; n=41) performed a specific practice of jumps, applying left and right lower extremities (bilateral training), while the participants of the second group (ES2; n=33) performed the same exercise explicitly with their take-off leg (unilateral training). The criteria to exclude a participant from the pool happened when a person participated in less than 80% of training, or due to any form of injury or illness. Before and after the training intervention examinees were tested for high jump with scissors technique, unilateral horizontal drop jump and unilateral static balance. Each of these mentioned tests was performed with a take-off leg designated in advance. After the training intervention, both experimental groups achieved statistically remarkable progress in results of high jump with scissors technique (ES1- final measuring 1; 6.70% retention; 5.37%; ES2- final measuring 1; 6.32%, retention; 6.32%), and the bilateral group decreased immensely with the oscillation of the measuring device in the mediolateral direction during final measuring (C=72.10, Q3-1=47.01) compared to the initial measuring (C=87.73, Q3-1=45.01). By testing the unilateral horizontal jump, which provides an insight into neuromuscular functions (explosive and maximal strength), there are no statistically significant changes in any of the observed variables.The most significant finding of this research is the fact that there are no determined statistically significant interactive effect between the factor of time measuring and training intervention in neither of the observed variables, that would point out one training intervention as better or worse than the other. The division of the total load volume by applying specific exercises of jumps to left and right lower extremities is as effective as exclusively exercising with dominant leg in children. After twelve weeks of applying specific exercise through jumps with dominant and non-dominant lower extremities, it is possible to expect changes in transfer of motoric skills, intramuscular coordination and slight average changes in kinematic parameters. Therefore, it is possible to observe that results found have a very significant practical use, especially in work with children of early school age, and, most of all, in symmetric muscular and locomotor development. Furthermore, this approach enables advances in coordinative body skills in space, symmetric development of strength, power, and static balance. The use of both sides of the body is important for apprehension of new and complicated motoric movements. It is possible to use these research results not in high jump training only, but also generally in regard to jumps and take offs. |
