Genetska struktura i održivost populacija autohtonih pasmina goveda u Hrvatskoj
Autor: | Ante Ivanković, S. Orbanić, Pavo Caput, P. Mijić, M. Konjačić, Vesna Bulić |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2006 |
Předmět: | |
Zdroj: | Stočarstvo : Časopis za unapređenje stočarstva Volume 60 Issue 1 |
ISSN: | 1848-9044 0351-0832 |
Popis: | Prepoznavanje i potvrđivanje autohtonosti pasmine temeljna je odrednica u njenom očuvanju, budući da se na njoj temelji kontinuitet logike uzgojnog rada kojim se gubitak genetske osobitosti nastoji svesti na najmanju mjeru. Razložno je činiti redoviti osvrt na minuli uzgojni rad na autohtonim pasminama kako bi uočili manjkavosti u pogledu genetske ali i ekonomske održivosti. Analizirano je stanje genetske strukture i održivosti dvaju hrvatskih autohtonih pasmina goveda koje su više od desetljeća u žiži znanstvenog i šireg interesa. Istarsko govedo samo je dijelom konsolidirano u genetskom pogledu, uz još uvijek nejasnu uzgojnu strategiju u pogledu dostupnih linija i majčinskih rodova. Procijenjena razina uzgoj u srodstvu istarskog goveda na temelju rodoslovlja umjerene je razine (0,0175), no broj i distribucija linija ukazuju na potrebu pažljivije provedbe uzgojnog programa. Razina uzgoja u srodstvu (izračunata na temelju rodoslovlja) slavonsko srijemskog podolca (0,0186) ukazuje na sustavan selekcijski rad, no brojno stanje populacije i distribucija grla ukazuju na postojeću ozbiljnost situacije. Uzgajivačima nezadovoljavajuća visina novčanih poticaja, uz nerazvijene programe gospodarskog korištenja, dovode u pitanje i fizičku održivost populacije u aktivnom in situ programu očuvanja. Recognizing and affirmation of autochthonism are basic points protection breeds, whereas is ground of continuity of breeding work which loss genetic rarity reduces to minimum. Necessary is seems the routine overview over the breeding work on autochthonous breeds in order to notice inadequacies in view of genetic and also economic sustainability. Has been analyzed genetic structure and sustainability of two autochthonous cattle breeds which are more than decades in center scientific and wider interest. The Istrian cattle has been partly consolidated in the genetic sight, beside still is unclear breeding strategy with regard to the accessible lineages. Has been estimated the level inbreeding of Istrian cattle on the basis of pedigree data is moderate level (0,0175), but the number and distribution of lineages suggest the needs of more careful implementation breeding program. Levels of inbreeding (calculated on the basis of pedigree) Slavonian syrmian podolian cattle (0,0186) points to the systematic selection work, but numerical situation of populations and distribution of herds suggest on the existing seriousness situations. Breeders unsatisfactory heights of financial stimulus, by undeveloped programs of economic use, call in question too physical sustainability populations the in situ program preservations. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |