NOTE SUL PIÙ ANTICO COMPONIMENTO POETICO IN DIALETTO ISTRIOTO DI DIGNANO D’ISTRIA, SUL PICCATO, DI MARTINO FIORANTI E SULLE SUCCESSIVE TRE VARIANTI
Autor: | Sandro Cergna |
---|---|
Jazyk: | italština |
Rok vydání: | 2015 |
Předmět: | |
Zdroj: | Atti Volume XLV Issue 1 |
ISSN: | 2718-3327 0392-9493 |
Popis: | Nel saggio si analizzano la versione originale manoscritta del più antico componimento poetico in dialetto istrioto finora rinvenuto, il sonetto Sul piccato, del dignanese Martino Fioranti e le successive tre varianti, di cui due ad opera del canonico di Barbana, Pietro Stancovich, ed una del dignanese Giovanni Andrea Dalla Zonca. Il sonetto del Fioranti, risalente al 1828 (o prima), è stato rinvenuto nell’archivio della Biblioteca universitaria di Pola nel 2008. Esej, uspoređujući analizu tekstova, nudi stilističku interpretaciju najstarijeg pjesničkog djela na istriotskom narječju Vodnjana, Sul piccato (O grijehu) Martina Fiorantija i omogućava nam antidatiranje nastanka prve poezije na istriotskom narječju za barem sedam godina. Prvotni datum odnosio se na 1835. godinu kada je Pietro Stancovich preveo pjesmu Parabola del figliol prodigo (Suze sina razmetnog). Novi datum premješten je u 1828. godinu, iako je možda pjesma nastala i ranije. Sonet je pronađen 2008. u arhivu Sveučilišne knjižnice u Puli, gdje se čuvaju i tri kasnije prerade, od kojih su dvije djelo barbanskog kanonika Pietra Stancovicha, dok treću treba pripisati Fiorantijevu prijatelju i sugrađaninu Giovanniju Andrei Dalla Zonca. U sonetu pjesnik obrađuje temu nečastivog što se pojavio tijekom mise u Barbanu neodređenog datuma. Samo uslijed Stancovichevog prijevoda pjesme na hrvatskočakavskom narječju doznaje se datum pretpostavljenjog priviđenja: 12. ožujak 1828. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |