Retorika i homiletika. Neke teološke rasprave o odnosu dviju disciplina

Autor: Ivo Džinić
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2013
Předmět:
Zdroj: Bogoslovska smotra
Volume 83
Issue 1
ISSN: 1848-9648
0352-3101
Popis: U ovom radu se želi prikazati povijest odnosa retorike i homiletike kao samostalne teološke discipline, koja se bavi sadržajem i oblicima kršćanskog govorništva, odnosno usmenog navještaja u obliku bogoslužne propovijedi. Pitanje povezanosti retorike i homiletike prati teološku tradiciju gotovo od samih početaka. Naime, već se Augustin nakon svojega obraćenja našao pred problemom približavanja retorike i kršćanskog propovijedanja. Kao učitelju retorike i poznavatelju antičke tradicije bilo mu je poznato da je retorika vrlo usko povezana s antičkim pogledom na svijet i tadašnjim načinom promišljanja. Problem s kojim se Augustin suočavao bilo je pitanje mogućnosti integracije jedne »poganske« znanosti u teološku teoriju usmenog navještaja, odnosno u homiletiku. Upravo to pitanje, s kojim se Augustin prvi pokušao sustavno suočiti, prati homiletiku sve do danas. Retoriku i njezin odnos prema homiletici u povijesti se različito promatralo, od njezina preuveličavanja pa sve do njezina potpunog obezvređivanja kada je u pitanju kršćansko propovijedanje. Teološke rasprave na tu temu zadnjih su desetljeća prošloga stoljeća ponovno postale aktualne. One su napose prepoznatljive kod protestantskih, ali isto tako i kod katoličkih teologa, te se povezanost retorike i homiletike kod različitih autora različito tumači. Kod nekih se autora u novije vrijeme primjećuje ponovno približavanje retorici, odnosno njezino pozitivno vrednovanje u kontekstu kršćanskog govorništva, dok su neki vrlo skeptični kada se radi o mogućnostima takvog približavanja retorike i homiletike. S tim pozitivnim ili više negativnim vrednovanjem retorike za homiletiku usko je povezana i različitost u načinu razumijevanja retorike kao umijeća javnoga govora i mogućnostima njezine integracije u teološko-homiletički kontekst. Autori koji radije pokazuju rezerviranost prema retorici temelje to većinom na njezinu razumijevanju u čisto instrumentalnom smislu, dok autori koji se zalažu za približavanje retorike i homiletike, prepoznaju u retorici i značajan hermeneutički potencijal za teoriju kršćanskog propovijedanja. Cilj ovog rada jest dati kratki prikaz tih teoloških rasprava i na temelju toga izvesti neke korisne i poučne zaključke.
This article presents the history of the relationship between rhetorics and homiletics, as (the latter) an autonomous theological discipline that studies the content and forms of Christian rhetoric, that is oral proclamation in the form of a liturgical sermon. The issue of the relationship between rhetorics and homiletics has been a constant companion of the theological tradition from its beginnings. The problem of convergence of rhetorics and homiletics had to be faced already by Augustine after his conversion. As a teacher of rhetorics and an expert in Antique tradition, he was well aware that rhetorics is tightly related to the antique worldview and its way of thinking. The problem he had to face concerned the possibility of integrating a »pagan« science with a theological theory of oral proclamation; that is, homiletics. It is this same question that Augustine tried to tackle systematically, which became a constant companion of homiletics ever since. Rhetorics and its relationship to homiletics have been treated variously throughout history; from their exaggeration to their complete devaluation, when it comes to Christian preaching. Theology has also seen a renewed interest in the topic in the last couple of decades of the twentieth century, which sparked lively debates. These debates are led by both Protestant and Catholic theologians, where one can witness a variety of views on the relationship between rhetorics and homiletics. While some recent authors expressed a benign view of the relationship between the two disciplines, the others remained quite sceptical about the possibility to bring these two disciplines closer. These differences between the positive and the negative views on the value of rhetorics for homiletics are closely related to the differences in the understanding of rhetorics as an art of public speech and of the possibility of its integration in theological-homiletic context. The authors who expressed a reservation towards rhetorics are mainly subscribing to an instrumental understanding of the discipline, while the authors who support a convergence between the two, recognised a significant hermeneutical potential in hermeneutics for the Christian theory of preaching. The aim of this article is to offer a review of these theological debates and to draw out some useful and instructive conclusions.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: