Overview of anemia treatment in non-dialysis chronic kidney disease

Autor: INGRID PRKAČIN, MARKO MARTINOVIĆ, JOSIP HRABAR, DOMAGOJ MARKOVIĆ, DOMINIK RAOS, INGA MANDAC ROGULJ
Jazyk: angličtina
Rok vydání: 2019
Předmět:
Zdroj: Acta medica Croatica : Časopis Akademije medicinskih znanosti Hrvatske
Volume 73
Issue 3
ISSN: 1330-0164
1848-8897
Popis: Erythropoiesis-stimulating agents (ESAs) administered either subcutaneously (sc.) or intravenously (iv.), along with iv. or oral iron therapy, are currently the cornerstones for treating anemia in patients with chronic kidney disease (CKD). Multiple factors are involved in the pathogenesis of anemia in CKD: iron deficiency, inadequate production of erythropoietin (Epo), hepcidin and hypoxia-inducible factors (HIFs). Patients with CKD are prone to iron deficiency (absolute and functional). In this study, we compared the efficacy and safety profile of oral and intravenous iron with erythropoietin beta (subcutaneously in a dose of 4000-6000 IU every week) for the treatment of iron deficiency anemia in 43 non dialysis patients (ND-CKD) with the confirmed diagnosis of iron deficiency anemia (A) at Merkur University Hospital. Exclusion criteria were patients on dialysis or transplantation, with heart failure, secondary hyperparathyroidism, malignancy, thromboembolism, gastrointestinal bleeding, hsCRP >5 mg/L, patients taking medicines that suppress Epo production, and uncontrolled resistant hypertension. Patients were divided into groups on intravenous iron in doses of 1000 mg every month and oral daily intake of iron (ferrous fumarate 350 mg). Iron supplementation was administrated in order to achieve serum ferritin 200-500 mg/L. Hemoglobin (Hb) was checked at the beginning and after 12 months in both groups. Paired sample t-test was applied for comparison of results. The mean level of iron at the beginning in M/F was 9.7/7.9±0.28/0.31 and after 12 months 10.7/8.94±0.27/0.43 μmol/L. In the treatment groups, the mean Hb level was 9.19±0.84 g/dL (A) and 9.72±0.95 g/ dL (B). The mean increase in Hb was 10.65±0.97 g/dL (A) and 10.42±1.22 g/dL (B) at 12 months (p
Kamen temeljac liječenja anemije kronične bubrežne bolesti (KBB) danas čini primjena eritropoietina uz liječenje preparatima željeza. Anemija KBB je multifaktorska, a najčešće uključuje poremećaj željeza (apsolutni ili funkcionalni manjak), nedostatnu proizvodnju eritropoietina, a u poslijednjih nekoliko godina sve više se navode i povišeni hepcidin i čimbenici indukcije hipoksije (hypoxia-inducible factor, HIF). U budućnosti najviše obećava primjena stabilizatora HIF-a koji stimuliraju eritropoezu endogenim putem, reguliraju metabolizam željeza te interakciju s hepcidinom, no još uvijek su u fazi istraživanja i nedostupni. Bolesnici s KBB imaju značajne dodatne čimbenike koji mogu doprinijeti rezistenciji u liječenju anemije kronične bubrežne bolesti. Cilj studije bio je utvrditi učinkovitost i sigurnost primjene liječenja željezom uz niske doze eritropoetinske terapije u predijaliznoj fazi ako su isključeni čimbenici koji mogu doprinijeti rezistenciji u liječenju anemije KBB-a. U neintervencijskoj, prospektivnoj opservacijskoj studiji ispitan je utjecaj primjene eritropoietina beta (supkutano, jednom tjedno u dozi 4000-6000 IJ) u kombinaciji s peroralnom ili parenteralnom primjenom željeza u 43 bolesnika u fazi predijalize, a koji nisu liječeni ranije dijalizom ili transplantacijom, bez sekundarnog hiperparatireoidizma ili srčanog popuštanja, anamneze tromboembolizma i zloćudne bolesti, neregulirane rezistentne hipertenzije, gastrointestinalnog krvarenja, koji nisu liječeni lijekovima poput ciklofosfamida, mikofenolatmofetila, blokatorima renin angiotenzin sustava. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine prema načinu primjene željeza (parenteralno, 2 oblika u dozi 1000 mg tijekom 45 dana ili peroralno, željezo fumarat 350 mg svaki dan) kako bi se postigla razina feritina od 200-500 mg/L i TSAT >20%. Srednja razina vrijednosti željeza na početku iznosila je u M/F 9,7/7,9±0,28/0,31, dok je na kraju studije bila 10,7/8,94±0,27/0,43 μmol/L. Razina hemoglobina (Hb) je na početku iznosila 9,19±0,84 g/dL (skupina A) i 9,72±0,95 g/dL (skupina B). Na kraju praćenja došlo je u obje skupine do porasta razine Hb u odnosu na početne vrijednosti: 10,65±0,97 g/dL (skupina A) i 10,42±1,22 g/ dL (skupina B) (p
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: