COMPLETENESS OF REPORTING AND QUALITY OF EVIDENCE IN CLINICAL PRACTICE GUIDELINES
| Autor: | Tokalić, Ružica |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Marušić, Ana, Boraska Jelavić, Tihana, Vlak, Tonko, Kero, Darko |
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2021 |
| Předmět: |
Presječne studije
Medicina utemeljena na dokazima Dokumentacija-statistika i brojčani podatci Croatia Hrvatska BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO. Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita. Javno zdravstvo Checklist-standards Dokumentacija-standardi Javno zdravstvo. Prevencija nesreća Documentation-statistics and numerical data Evaluacija programa-statistika i brojčani podatci Humans Guideline Adherence-statistics and numerical data Popis za provjeru-standardi BIOMEDICINE AND HEALTHCARE. Public Health and Health Care. Public Health Evidence-Based Medicine Public health and hygiene. Accident prevention Smjernice za kliničku praksu kao tema Bayes Theorem Documentation-standards Pridržavanje smjernica-statistika i brojčani podatci udc:614(043.3) Europe Cross-Sectional Studies Praksa utemeljena na dokazima Evidence-Based Practice Practice Guidelines as Topic Program Evaluation-statistics and numerical data Europa Ljudi Bayesov teorem |
| Popis: | Ciljevi: Istraživanja opisana u ovoj disertaciji imaju za cilj dati odgovore na pitanja o trenutnom stanju smjernica za kliničku praksu u Republici Hrvatskoj i Europi, o učinkovitosti alata, smjernica za izvještavanje, u procjeni kliničkih smjernica, te o učinkovitosti edukacije o pristupu procjeni dokaza koji stoje iza preporuka u kliničkim smjernicama. Metode: Dva istraživanja o smjernicama za kliničku praksu i smjernicama za izvještavanje bila su presječnog ustroja, na kohorti hrvatskih smjernica za kliničku praksu i odgovarajućih smjernica europskih profesionalnih društava. U istraživanju o različitim edukacijskim pristupima za podučavanje GRADE pristupa procjeni dokaza, korišten je randomizirani kontrolirani dizajn. Rezultati: Kliničke smjernice u Republici Hrvatskoj, kao i one u Europi, imale su nedostatne razine izvještavanja u nekim od ključnih dijelova smjernica, poglavito o prijenosu dokaza u kliničke preporuke. Smjernice za izvještavanje, RIGHT i AGREE Reporting dale su dosljedno slične rezultate kada se koriste za procjenu objavljenih kliničkih smjernica, a njihov sadržaj se tematski preklapao. Edukacija budućih korisnika smjernica o uporabi i razumijevanju koncepata GRADE pristupu procjene dokaza bila je učinkovita i uživo i putem mrežne edukacije. Ipak, pojedini elementi edukacije, poput procjene rizika pristranosti, imali su bolje rezultate pri edukaciji uživo. Zaključak: Pri izradi smjernica za kliničku praksu, autori bi trebali koristiti alate za izvještavanje, kako bi ostvarili napredak u transparentnosti i jasnoći smjernica. S obzirom na kraći format i veću sukladnost s objavljenim i trenutno korištenim smjernicama, RIGHT bi mogao biti prikladniji alat za korisnike kliničkih smjernica. Kako bi se poboljšala sinteza dokaza u smjernicama za kliničku praksu, edukacija o GRADE pristupu procjeni dokaza mogla bi biti jednako učinkovita uživo i putem mrežne edukacije. Aims: Studies described in this doctoral thesis aimed to assess the level of transparency of contemporary clinical practice guidelines in Croatia and Europe, and to assess efficacy and content of reporting guidelines aimed at clinical practice guidelines. Also, online and face-to-face methods of teaching GRADE approach for evidence assessment were compared. Methods: Two studies on clinical practice guidelines and reporting guidelines were cross sectional studeis on a cohort of Croatian and European guidelines, and the study on delivery modes of GRADE education was a randomised controlled trial. Results: Croatian clinical practice guidelines, as well as their European counterparts, had insufficient levels of reporting in some of the crucial parts of their methodology, primarily in translating evidence into recommendations. Reporting guidelines RIGHT and AGREE Reporting gave consistently similar results when applied to clinical practice guidelines for reporting evaluation, and had overlapping content. Education of GRADE approach is overall effective both online and face-to-face. However, some aspects, such as risk of bias assessment, had better results when taught face-to-face. Conclusion: Authors of clinical practice guidelines should use reporting guidelines to improve transparency and clarity of recommendations. Due to shorter format, overlapping content, and greater adherence to currently used clinical practice guidelines, RIGHT reporting guideline might be a better option for guideline consumers. To improve evidence synthesis necessary for creating clinical practice guidelines, traning in GRADE approach could be equally effective online and face-to-face. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|