ULTRA VIRES ODLUKE SUDA EU; POČETAK PRAVOSUDNOG SUKOBA ILI SURADNJE

Autor: Novak, Stjepan
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2022
Předmět:
Zdroj: Pravni vjesnik : časopis za pravne i društvene znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku
Volume 38
Issue 2
ISSN: 0352-5317
1849-0840
Popis: Ovaj rad ima za cilj istražiti odluke najviših nacionalnih sudova koji su odluke CJEU-a proglasili ultra vires, bez obvezujućeg učinka u svojim zemljama. Kao i češki, danski i njemački sudovi, Ustavni sud Republike Hrvatske (USRS) mogao je donijeti takvu odluku prema članku 129. Ustava Republike Hrvatske (URH) i članku 104. Ustavnog zakona o Ustavni sud Republike Hrvatske (USRS). U postupku, Ustavni sud ne bi trebao poštovati samo relevantne odredbe CRC-a i CACC-a, već i postupovna pravila CJEU-a, osiguravajući da je odluka doista dobro utemeljena i istinita. Iako bi reakcija CJEU-a lako mogla biti pokretanje postupka zbog povrede prava protiv države članice čiji je sud donio takvu odluku, prihvaćanje ovih odluka od strane Unije čini se mnogo primjerenijim rješenjem. Nakon uvodnih razmatranja, drugi dio rada obrađuje slučajeve Češke, Danske i Njemačke, gdje su najviši nacionalni sudovi donijeli takve odluke. Treći dio rada istražuje mogućnosti USRH za donošenje takvih odluka. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Nakon uvodnih razmatranja, drugi dio rada obrađuje slučajeve Češke, Danske i Njemačke, gdje su najviši nacionalni sudovi donijeli takve odluke. Treći dio rada istražuje mogućnosti USRH za donošenje takvih odluka. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Nakon uvodnih razmatranja, drugi dio rada obrađuje slučajeve Češke, Danske i Njemačke, gdje su najviši nacionalni sudovi donijeli takve odluke. Treći dio rada istražuje mogućnosti USRH za donošenje takvih odluka. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Treći dio rada istražuje mogućnosti USRH za donošenje takvih odluka. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Treći dio rada istražuje mogućnosti USRH za donošenje takvih odluka. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada. Istraživanje mogućih reakcija Suda Europske unije na odluke najviših nacionalnih sudova kojima se odluke Suda Europske unije proglašavaju ultra vires predmetom je četvrtog dijela rada s naglaskom na odluku koja se ističe kao najadekvatnija u kontekstu ustavnopravnih dijaloga između ovih sudova. i CJEU. Zaključna razmatranja dana su u završnom dijelu rada.
This paper aims at exploring the decisions of the highest national courts that had declared the decisions of the CJEU ultra vires, without binding effect in their countries. The same as the Czech, Danish and German courts, the Constitutional Court of the Republic of Croatia (CCRC) could deliver such a decision according to Article 129 of the Constitution of the Republic of Croatia (CRC) and Article 104 of the Constitutional Act on the Constitutional Court of the Republic of Croatia (CACC). In the procedure, the CCRC should not only respect relevant provisions of CRC and CACC, but also the procedural rules of the CJEU, ensuring that the decision are indeed well founded and genuine. Although the CJEU’s reaction could easily be launching an infringement action against a member state whose court has delivered such a decision, the Union’s acceptance of these decisions seems to be a much more appropriate solution. Following the introductory considerations, the second part of the paper deals with the cases of the Czech Republic, Denmark and Germany, where the highest national courts have delivered such decisions. The third part of the paper researches into the CCRC’s possibilities for delivering such decisions. The research into possible reactions of the CJEU to decisions of the highest national courts declaring the CJEU decisions ultra vires is the subject of the fourth part of the paper emphasizing the decision that stands out as the most adequate in the context of constitutional dialogues between these courts and CJEU. Concluding remarks are given in the final part of the paper.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: