| Popis: |
Smrtna kazna najokrutniji je način kažnjavanja i kaznenih sankcija koja vuče svoje korijene još od izvora od prije 4000 godine, poput Ur- Namu. Kroz Hamurabijev zakon i kanonsko pravo zadržala je svoju opstojnost sve do dan danas kada egzistira u većini svjetske populacije. S druge strane, kapitalnu sankciju zadržao je ipak manji broj država, dok su je druge poput cijele Europske unije odbacile kao necivilizacijsku i okrutnu stečevinu. Pitanje njezine opravdanosti dugotrajno je nadmetanje između abolicionista i retencionista. Retencionistima je retributivizam glavna misao vodilja i argument zadržavanja te kazne, dok je abolicionizam kao nemoralan i pogrešan uzeo zamaha tek djelovanjem i pisanjem velikoga Cesare Beccarie. Nadalje, i retributivisti među sobom imaju različito viđenje i analiziranje oportunosti smrtne kazne. Stoga razlikujemo mnoge pravce poput onih iz apsolutnih teorija kažnjavanja u njemačkoj idealizmu, preko utilitarizma i relativizma, zatim društvenog ugovora, preventivizma i liberalizma, a svi zajedno čine ukupnost filozofije kažnjavanja koja je imala vrlo važnu ulogu u budućem zakonodavstvu. Empirijski dokazi i istraživanja oko odsutnosti generalne i specijalne prevencije te bilo kakvih ekonomskih učinaka nisu uključeni u ovaj rad, iako oni neporecivo idu na ruku aboliciji. A kroz argumente i protuargumente važnih pisaca i pravnih filozofa, usmjeravajući i svoja razmišljanja, kroz rad se istražuje i ide u prilog dovoljnosti zatvorske, a nemoralnosti i nedjelotvornosti smrtne kazne |
