| Popis: |
Ciljevi: Istraživanja opisana u ovoj disertaciji imaju za cilj dati odgovore na pitanja o trenutnom stanju smjernica za kliničku praksu u Republici Hrvatskoj i Europi, o učinkovitosti alata, smjernica za izvještavanje, u procjeni kliničkih smjernica, te o učinkovitosti edukacije o pristupu procjeni dokaza koji stoje iza preporuka u kliničkim smjernicama. Metode: Dva istraživanja o smjernicama za kliničku praksu i smjernicama za izvještavanje bila su presječnog ustroja, na kohorti hrvatskih smjernica za kliničku praksu i odgovarajućih smjernica europskih profesionalnih društava. U istraživanju o različitim edukacijskim pristupima za podučavanje GRADE pristupa procjeni dokaza, korišten je randomizirani kontrolirani dizajn. Rezultati: Kliničke smjernice u Republici Hrvatskoj, kao i one u Europi, imale su nedostatne razine izvještavanja u nekim od ključnih dijelova smjernica, poglavito o prijenosu dokaza u kliničke preporuke. Smjernice za izvještavanje, RIGHT i AGREE Reporting dale su dosljedno slične rezultate kada se koriste za procjenu objavljenih kliničkih smjernica, a njihov sadržaj se tematski preklapao. Edukacija budućih korisnika smjernica o uporabi i razumijevanju koncepata GRADE pristupu procjene dokaza bila je učinkovita i uživo i putem mrežne edukacije. Ipak, pojedini elementi edukacije, poput procjene rizika pristranosti, imali su bolje rezultate pri edukaciji uživo. Zaključak: Pri izradi smjernica za kliničku praksu, autori bi trebali koristiti alate za izvještavanje, kako bi ostvarili napredak u transparentnosti i jasnoći smjernica. S obzirom na kraći format i veću sukladnost s objavljenim i trenutno korištenim smjernicama, RIGHT bi mogao biti prikladniji alat za korisnike kliničkih smjernica. Kako bi se poboljšala sinteza dokaza u smjernicama za kliničku praksu, edukacija o GRADE pristupu procjeni dokaza mogla bi biti jednako učinkovita uživo i putem mrežne edukacije. |
