| Popis: |
Promjene sastava i brojnosti obalnog zooplanktona Jadranskoga mora Davor Lučić, Marijana Miloslavić Sveučilište u Dubrovniku, Institut za more i priobalje Dokazane su dugoročne promjene sastava i brojnosti zooplanktona uglavnom u obalnom dijelu Jadranskoga mora. U ovoj prezentaciji donosimo primjere dosadašnjih objavljenih i neobjavljenih spoznaja o takvim promjenama za zooplankton sjevernog i obalnog područja južnog Jadrana. Stalna i dugoročna praćenja hidrografskih i produkcijskih parametra sjevernog Jadrana omogućila su dobru bazu podataka iz kojih su promjene jasno vidljive. Postupno povećanje eutrofikacije od 1970.-tih do kraja 1980.-tih prestaje i od početka 2000.-tih slijedi smanjenje brojnosti zooplanktona, s manjim udjelom neritičkih vrsta te povećanjem udjela malih obalnih vrsta. Osobito velike promjene dogodile su se u sastavu i brojnosti hidromeduza. Postupni porast broja vrsta i njihove brojnosti vidi se zadnjih 10 godina. Povećan broj meroplanktonskih hidromeduza se dovodi u svezu s reduciranjem hipoksičnih stanja u pridnenim slojevima i s repopulacijom bentonskih organizama. Visoke prosječne i maksimalne vrijednosti za pojedine metagenetske vrste pokazuju ponovnu mogućnost uspostave stabilnih populacija te potvrđuju prijašnje hipoteze da hidromeduze mogu biti dobar indikator promjena u okolišu. U južnom Jadranu, višegodišnja istraživanja provode se u Velikom jezeru na otoku Mljetu od 1948. godine. To je područje osobito pogodno za praćenje dugoročnih promjena hidrografskih i bioloških promjena. Postupno se povećavaju prosječne površinske temperature u svim sezonama osim u proljeće. Udio kopepoda u mezozooplanktonu raste, a prevladavaju male vrste roda Oithona. Brojnost i udio većih herbivornih kalanoida se smanjuje. Jedna od prije dominantnih vrsta, neritički kopepod Pseudocalanus elongatus, od 1900.-ih više nikad nije zabilježen. Promjene su zabilježene i unutar hladnog sloja ispod 20 m dubine, gdje brojnost velikog kopepoda Calanus helgolandicus raste sa smanjenjem brojnosti njegovog predatora, hetognata Parasagitta setosa. Navedene promjene uzrokovale su ranije pojavljivanje maksimalne brojnosti ovog kopepoda za mjesec dana. Utjecaj klimatskih promjena na hidrografska i produkcijska svojstva želatinoznih organizama detaljno su opisana za mnoga svjetska mora pa tako i za Sredozemlje. Pojave njihove prekomjerne brojnosti najduže su trajale u područjima s jakim antropogenim utjecajem. Stoga, takve pojave u Jadranskom moru najbolje su opisane za Tršćanski zaljev gdje je masovna prisutnost velikih vrsta skifomeduza najčešća i s velikim negativnim ekonomskim posljedicama za regije u okruženju. Zadnjih godina promjene unutar hranidbene mreže zabilježene su i za eutrofni Bokokotorski zaljev. Primjer je masovna pojava rebraša Bolinopsis vitrea u proljeće 2009. godine. Ova autohtona vrsta je ranije u Sredozemnom moru bila opisana kao rijetka i malobrojna. U Bokokotorskom zaljevu učestale su masovne pojave skifomeduza, osobito vrste Chrysaora hysoscella i Discomedusa lobata. Sažetak sažetka: Promjene sastava i brojnosti obalnog zooplanktona Jadranskog mora očituje se u a) promjeni sastava i dominaciji manjih vrsta ; b) manjim udjelom ili potpunim nestankom nekada brojnih tipično neritičkih vrsta ; c) ranije pojavljivanje godišnje maksimalne brojnosti ; d) česte i dugotrajnije pojave prekomjerne brojnosti želatinoznih makrozooplanktonskih vrsta. |
