| Popis: |
Zatvaranje crkava za javno bogoslužje zbog pandemije COVID-19 izazvalo je različite reakcije, ali i potaknulo izvanredne oblike pastorala i bogoslužja. Probudio se i novi interes za aktualizirano čitanje starozavjetnih tekstova koji se odnose na nemogućnost ili zabranu ulaska u hram, tj. sudjelovanja u javnom bogoslužju osobama koje se nalaze u stanju obredne nečistoće ili u nekim drugim životnim okolnostima. Obično se radi o privremenim, dužim ili kraćim periodima nakon kojih dotična osoba ponovno može doći u hram, no ponekad je riječ o stanjima koja traju dugo ili čak čitav život. Postavlja se pitanje na koji način takve osobe, koje ne mogu sudjelovati u hramskom bogoslužju, mogu živjeti svoj odnos s Bogom i bližnjima. Pri tome polazimo od toga da se u starozavjetnom kontekstu odgovor na to pitanje ne može tražiti izvan Mojsijeva Zakona. U ovom izlaganju posebno ćemo promotriti propise za gubavce u Knjizi Levitskoga zakonika (13, 45-46) i Isusovo ozdravljenje jednoga gubavca u Evanđelju po Marku (1, 40-44) te ih pokušati aktualizirati u aktualnim okolnostima pandemije COVID-19. |
