| Popis: |
Istraživanjem su u ovom radu obuhvaćene duge kosti spiljskih medvjeda (humerusi, radijusi, ulne, femuri, tibije i fibule) iz pleistocenskih naslaga spilja Vindija, Velika pećina Veternica i Cerovačke pećine. Obrađeno je ukupno 1 318 kostiju od čega 147 humerusa, 392 radijusa, 218 ulni, 160 femura, 343 tibije te 58 fibula, koji su pohranjeni u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Temeljni cilj ovog rada jest analizom biometrijskih, morfoloških i biomehaničkih parametara ustanoviti koliko vanjski utjecaji kao što su konfiguracija terena, klimatske prilike i tip vegetacije utječu na populacijsku varijabilnost jedne vrste u vremenu i prostoru. Mjerenje je izvršeno pomičnom mjerkom, prema Driesh (1976), i nadopunjeno prema Tsoukala i Grandal dAnglade (1997), a izmjereni parametri obrađeni su na nekoliko načina. Primijenjene su K-means clustering te Joing tree clustering metoda, izračunat je indeks robustnosti koji odražava odnos srednje vrijednosti minimalne širine dijafize i pravu vrijednost duljine kosti, te indeks kosti koji odražava odnos srednje vrijednosti minimalne širine dijafize i fiziološku duljinu kostiju koja predstavlja duljinu osi najvećeg opterećenja. Dio materijala rendgenski je snimljen i s dobivenih rendgenograma mjereni su parametri potrebni za izračunavanje kortikalnih indeksa i kortikalne aree koji pružaju podatke o distribuciji koštanog materijala unutar djafiza kosti. Analiza dugih kostiju u dosadašnjim se istraživanjima bazirala na prikazu metrijskih razlika temeljenih na mjerenju duljina kostiju odnosno širina epifiza i dijafize. Razlike u dimenzijama dugih kostiju odnosno veličini medvjeda koji su u pleistocenu živjeli u geografski i klimatski različitim okolišima kako na hrvatskim tako i na europskim lokalitetima bile su polazište mojih istraživanja. Pokušala sam ustanoviti da li se i u kojoj mjeri vanjske razlike odnosno razlike u dimenzijama očituju u unutrašnjoj strukturi dugih kostiju te biomehanici i lokomotorici medvjeda. Statističkom obradom mjerenih parametara različitih nalazišta omogućena je komparacija materijala s hrvatskih lokaliteta međusobno, kao i s istovrsnim podacima nekih europskih lokaliteta. Prilikom statističke obrade izmjerenih parametara, kada se zbog prisustva spolnog dimorfizma nije moglo razlučiti postojanje razlika kod raznih populacija ukazala se potreba za odjeljivanjem spolova pri analizi dugih kostiju. Upotrebom K- means clustering metode problem je uspješno riješen. Tek nakon tako odijeljenih spolova bilo je moguće pristupiti daljnjoj analizi materijala. Srednje vrijednosti svih mjerenih parametara uspoređene su s odgovarajućim podacima za lokalitete Conturines, Gamssulzenhöhle i Herdengelhöhle (Reisinger & Hohenegger, 1998). Statistička analiza je pokazala razlike u dimenzijama dugih kostiju pa prema tome i veličini tijela spiljskih medvjeda pojedinih lokaliteta zavisno o nadmorskoj visini. Najvećima su se pokazali medvjedi iz Veternice, nešto manjima oni iz Vindije i Velike pećine, dok su medvjedi iz Cerovačkih pećina još manji i po svojim dimenzijama sličniji medvjedima alpskih špilja Conturines, Gamssulzenhöhle i Herdengelhöhle. Vrijednosti indeksa robustnosti, koji kao što mu samo ime govori označava robustnost pojedinog skeletnog elementa, slične su za lokalitete Vindija, Velika pećina i Veternica te približne vrijednostima za špilju Azé, dok su vrijednosti za Cerovačke pećine s druge strane slične vrijednostima špilja Conturines, Gamssulzenhöhle, Herdengelhöhle Vrijednosti indeksa kosti čija promjena može ukazivati na promjene opterećenja uzrokovane promjenom mehaničkih sila, izračunati su za lokalitete Vindija, Velika pećina, Veternica i Cerovačke pećine, a potom za špilje Conturines (Italija), Gamssulzenhöhle i Herdengelhöhle (Austrija). Usporedba pokazuje da Cerovačke pećine imaju vrijednosti indeksa kosti slične lokalitetima Conturines, Gamssulzenhöhle i Herdengelhöhle, dok su vrijednosti za Veternicu i Veliku pećinu međusobno slične i razlikuju se od vrijednosti za Cerovačke pećine. Na visokogorskim lokalitetima indeks kosti niži je u prosjeku 5 10 % za mužjake i 10 12 % za ženke od indeksa kosti na lokalitetima manje nadmorske visine. Manji indeks kosti ukazuje na manje opterećenje lokomotornog sustava a razlika je veća za prednje (od 6 16 %) od onih za stražnje ekstremitete (4 9 %). Isto tako statističkom analizom parametara dobivenih rendgenskom osteometrijom uočene su razlike između materijala iz visokogorskog nalazišta Cerovačke pećine i onog za Vindiju, Veternicu i Veliku pećinu. Usporedbom medijalnog i lateralnog kortikalnog indeksa nije uočena značajna razlika između tafodema, već je za sve pripadnike vrste Ursus spelaeus te vrste Ursus arctos ustanovljena jednaka razlika u opterećenju prednjih i stražnjih ekstremiteta. Na prednjim udovima je veće opterećenje na lateralnoj, dok je na stražnjim veće na medijalnoj strani kosti. Na osnovi ovih rezultata postavljena je hipoteza prema kojoj su spiljski medvjedi u mnogo manjoj mjeri plantigradi nego što se do sada smatralo. Dakle, robustnost i morfologija dugih kostiju te opterećenje lokomotornog sustava medvjeda koji su živjeli u različitim tipovima okoliša razlikuje se kao i veličina i masa tijela. Razlike su očito uvjetovane vanjskim faktorima odnosno prilagodbom jedinki (populacije) uvjetima okoliša. Naime proučavani lokaliteti pripadaju različitim arealima. Cerovačke pećine su visokogorski lokalitet koji je u gornjem pleistocenu bio u neposrednoj blizini snježne granice i za koji je najvjerojatnije bio karakterističan alpski tip vegetacije. S druge strane Vindija, Veternica i Velika pećina u isto vrijeme unatoč utjecaju s Alpa pripadaju području miješanih šuma s refugijama toplodobnih vrsta i stepa. Drugim riječima razlike u paleoreljefu, paleoklimatske i paleovegetacijske prilike uvelike utječu na varijabilnost jedne vrste u vremenu i prostoru, a razlike se očituju ne samo u metrijskim parametrima već i u morfologiji te lokomotorici. |
