| Popis: |
Uvod: Interferon-beta (INF-beta) je najčešći prvi izbor u imunomodulacijskoj terapiji bolesnika s multiplom sklerozom (MS). Međutim, primjećeno je da 30-50% bolesnika ne odgovori pozitivno na ovu vrstu liječenja. Stoga bi identificiranje genetskih varijanti koji mogu imati utjecaja na terapijski odgovor bilo od velike koristi za daljnju terapijsku prognozu. Poznato je da CCR5 (C-C chemokine receptor type 5) gen kodira kemokinski receptor koji posreduje u prodoru i migraciji aktiviranih limfocita i monocita u CNS kroz krvno-moždanu barijeru (engl. blood brain barrier - BBB), što je jedan od ključnih događaja u MS patogenezi. Delecija u CCR5 genu od 32bp predstavlja frameshift mutaciju koja uzrokuje stvaranje nefunkcionalnog proteina. Smatra se da bi uz poznati mehanizam djelovanja INF-beta mutacija CCR5Δ32 mogla dodatno uzrokovati redukciju migracije mijelin-specifičnih stanica u središnji živčani sustav, što bi imalo povoljan klinički učinak na MS bolesnike. Cilj: Cilj ove studije je bio analizirati utjecaj CCR5Δ32 mutacije na pozitivan ili negativan klinički odgovor nakon terapije Interferonom-beta u hrvatskih MS bolesnika. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 161 oboljelih od multiple skleroze (121 žena i 40 muškaraca) koji su prethodno bili podvrgnuti terapiji INF-beta. Svi ispitanici su imali potvrđenu dijagnozu prema kriterijima McDonalda19 i imali su relapsno-remitirajući ili sekundarno-progresivni oblik MS-a. Na osnovu određenih kliničkih kriterija bolesnici su potom svrstani u skupinu respondera s pozitivnim odgovorom na terapiju (N=93) te skupinu non-respondera s negativnim odgovorom na terapiju (N=68). Genotipizacija bolesnika izvršena je metodom lančane reakcije polimeraze (engl. polymerase chain reaction-PCR). Rezultati: Učestalost CCR5 genotipova (p=0, 823) i alela (p=0, 826) nije se značajno razlikovala u MS bolesnika respondera od učestalosti u non-respondera. Razlike u frekvencijama alela i genotipova između skupina respondera i non-respondera nisu utvrđene ni kada su bolesnici podijeljeni prema spolu ili tipu MS-a. Također, nije bilo značajne razlike (p>0, 05) u vrijednostima EDSS (engl. Expanded Disability Status Scale) i MSSS (engl. Multiple Sclerosis Severity Score) s obzirom na CCR5Δ32 genotipove kako u skupini respondera tako i u skupini non-respondera. Zaključak: Rezultati su pokazali da CCR5Δ32 mutacija nema utjecaja na terapijski odgovor hrvatskih MS bolesnika koji su bili liječeni interferonom-beta. |
