| Popis: |
Izvanredna sinoda o obitelji na površinu je iznijela goruće probleme oko rješavanja pitanja rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih katolika, kako u svezi eventualnog proglašenja njihova braka ništavnim tako u svezi njihova pristupa sakramentima, te njihova potpunijeg uključivanja u život Crkve. Postalo je očito da se pastoralna praksa ne može mijenjati ako se sustavno ne razmisli o vjerskim i teološkim istinama koje stoje u njezinu temelju i tvore osnove teologije braka i obitelji, a zaštićene su odredbama kanonskog prava. Neke od tih tema nalazimo u govoru kardinala Waltera Kaspera, koji je trebao poslužiti kao okvir za rasprave o toj temi. Sinoda je pokazala konsenzus oko teze da je valjano sklopljen i izvršen brak nerazrješiv. No, na koji način utvrditi da je jedan brak istinski valjan i nerazrješiv brak? Kako utvrditi stupanj vjere u temeljne istine o kršćanskom braku kod onih koji ga sklapaju? Je li klasični pojam bračnog konsenzusa jedini mogući ili postoje i neki eventualni drukčiji pristupi? Moguće je razmišljati i o argumentu euharistijskog zajedništva te postaviti pitanje je li euharistija nagrada za primjereno ponašanje u prošlosti ili ponajprije pomoć za bolji život u budućnosti. Svemu tomu valja pridodati i praksu istočnih Crkava koje tzv. moralnu smrt braka smatraju istovažećom s fizičkom smrću jednog bračnog druga te prakticiraju blagoslov drugog braka. Teško je vjerovati da će i sljedeća Sinoda razriješiti sva ta pitanja. Ona su samo hipoteze za razmišljanje. Učinkovitija i brža rješenja valja očekivati u poboljšanju prakse crkvenih sudova u procesu poništenja brakova. A pogotovo na planu pastoralnog ophođenja s ljudima koji se nalaze u takvom stanju. |
