| Popis: |
Među širokim rasponom čimbenika koji definiraju odumiranje stabala hrasta lužnjaka, najznačajniju ulogu zauzima upravo oštećenost kroša- nja koja predstavlja prvi vidljivi simptom slabljenja vitalnosti stabla. Osim toga, u šumarskoj je praksi oštećenost krošnje ključni kriterij pri doznaci sta- bala u redovnim i sanitarnim sječama. Cilj je ovoga rada bio istražiti dinamiku oštećenosti krošanja stabala hrasta lužnjaka i utjecaja oštećenosti krošnje na prirast temeljnice tijekom duljeg razdoblja u dvije najvažnije šumske zajednice hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Istraživanja su obavljena na trajnim pokusnim plohama u zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba na gredi (II-G-10) i u za- jednici hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u nizi (II-G-20). Obuhvaćeno je ukupno 38 pokusnih ploha od kojih je na 13 obavljena ponovna izmjera i pro- cjena oštećenosti krošanja s intervalima izmjere od 9 do 17 godina. Udio sta- bala sa značajno oštećenom krošnjom naglo se povećava nakon starosti sastojine od oko 70 godina. Najveći intenzitet odumiranja (70 % u II-G-10 i 50 % u II-G-20) zabilježen je kod stabala s oštećenošću krošnje preko 60 %. U sastojinama V. i VI. dobnog razreda, stabla sa značajno oštećenom krošnjom imala su i značajno manji prirast temeljnice u usporedbi s vitalnim stablima sličnih prsnih promjera i širina krošnje. Udio značajno oštećenih stabala, kao i utjecaj oštećenja krošnje na prirast temeljnice, vrlo su slični u obje istraživane zajednice. Međutim, zabrinjava činjenica da je u sastojinama II-G-20 u samo jednom desetljeću evidentirano značajno povećanje sa 26 % na 70 % udjela značajno oštećenih lužnjakovih stabala, pa se postavlja pitanje u kojem će se smjeru dalje razvijati ove sastojine. Samo se nastavkom motrenja i daljnjim istraživanjima može razlučiti radi li se o velikim oscilacijama u toj šumskoj za- jednici ili ipak o početku nepovratnoga procesa propadanja sastojina. |
