| Popis: |
Manje je poznato da je primjerice, iako je napisao prvi i tada sigurno najbolji vodič po najduljoj planini Hrvatske – Velebitu (1929), isto tako odlično poznavao i područje Gorskog kotara i spremao se objaviti poseban vodič po tim krškim krajevima. Zbir okolnosti ga je kasnije u tome spriječio iako je imao mnoštvo materijala sa svojih brojnih geoloških i speleoloških istraživanja koja je tamo provodio. Manje je poznato da ga je planinarska javnost nakon II. Svjetskog rata, na neki način anatemizitala, jer je, možda, obavljao značajne fukcije u znanstvenim istitucijama od 1941. do 1945. godine, koje tada nisu mogle biti spojive s novim pogledima na povijest. Iako je bio jedan od najznačajnijih planinarskih stručnjaka i pisaca, a bio je deset godina glavni urednik stručnog glasila «Hrvatski planinar» (1914, te od 1922. do 1929. godine), nakon II. Svjetskog rata nije bio pozvan obavljati niti jednu rukovodeću planinarsku funkciju u tadašnjoj Hrvatskoj. Nije bio pozvan niti na osnutak špiljarske sekcije PD «Zagreb- matica» 1949. godine iako je još i tada obavljao odgovorne hidrogeološke istraživačke radove pri izgradnji prvih hidroelektrana u tadašnjoj državi. Zbirom okolnosti, nakon prvog svjetskog speleološkog kongresa održanog u Parizu 1953. godine, te Prvog kongresa speleologa Jugoslavije (21-24. siječnja 1954.) speleolozi u Hrvatskoj željeli su osnovati nacionalnu stručnu i znanstvenu speleološku udrugu, po uzoru na Hrvatsko geološko društvo (1951). Osnutak Hrvatskog speleološkog društva je održan 2. travnja 1954. godine kada je za predsjednika izabran dr. Josip Poljak. No, ubrzo, još iste godine, iz raznih razloga, njegova je uloga predsjednika preinačena u doživotno počasno predsjedništvo Hrvatskog speleološkog društva. Speleološko društvo Hrvatske (SDH) dobilo je ulogu za organiziranje Drugog speleološkog kongresa Jugoslavije. Čudno je i neobjašnjivo, svakom tko poznaje znanje i iskustvo dr. Josipa Poljaka, da se njega tada nije ni kao doživotnog počasnog predsjednika SDH tj. organizatora tog kongresa, uključilo u neku od uloga koje bi mu svakako trebale pripasti. Nažalost, tek početkom travnja 1958. godine, samo dva mjeseca prije održavanja kongresa, biva pismeno obavješten da ga «organizatori iz njgovog društva» pozivaju da dodje na 2, kongres speleologa Jugoslavije u Split. U svojemu pismu, dr. Josip Polajk se zahvaljuje na tom pozivu, ali spominje da je odbio i pozive na geološku i speleološku ekskurziju u Libanon, te da obzirom na svoje godine i zdravlja neće moći doći na kongres u Split. Umirovljen je tek 1959 godine, a umro je 1962. godine.... |
