Učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 u mijeloproliferativnim bolestima

Autor: Radić Antolic, Margareta, Zadro, Renata, Juričević, Mirjana, Bašić-Kinda, Sandra, Labar, Boris
Rok vydání: 2006
Předmět:
Popis: Mijeloproliferativne bolesti obuhvaćaju skupinu poremećaja karakteriziranih sličnim kliničkim slikama te klonalnom proliferacijom jedne ili više staničnih loza, što je posljedica transformacije na razini pluripotentne matične stanice. Toj skupini pripadaju i policitemija vera (PV), esencijalna trombocitemija (ET) i idiopatska mijelofibroza (IM) za koje je tek odnedavno poznata molekularna podloga bolesti. Točkasta mutacija gvanina u timin u genu za Janus kinazu 2 (JAK2) koja kodira zamjenu valina fenilalaninom na poziciji 617 (V617F) javlja se u značajnom postotku kod bolesnika s dijagnozom PV, ET i IM. Mutacija V617F smještena je u domeni JH2 gena za JAK2, a uključena je u autoinhibiciju vlastite tirozin kinazne aktivnosti. Mutirani protein se neprekidno iznova fosforilira aktivirajući signalne putove, a stanice postaju neovisne ili preosjetljive na citokine te pojačano proliferiraju. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 kod bolesnika s dijagnozom PV, ET ili IM. Obrađeno je ukupno 47 bolesnika od kojih 17 s uputnom dijagnozom PV (skupina PV), 20 s dijagnozom ET (skupina ET) te 10 s uputnom dijagnozom IM (skupina IM). Iz stanica periferne krvi ili koštane srži izolirana je DNA. Za dokazivanje točkaste mutacije V617F u genu za JAK2 korištena je metoda alel-specifičnog PCR-a (prema Baxter i sur., Lancet 2005.). Svim bolesnicima napravljena je i analiza PCR na fuzijski gen BCR/ABL. U skupini PV dokazana je učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 od 59%, u skupini ET 70%, a u skupini IM 30%. Prisutnost fuzijskog gena BCR/ABL nije dokazana niti u jednom analiziranom uzorku. Nadalje, skupine PV i ET podijeljene su svaka na dvije podskupine s obzirom na prisutnost mutacije V617F u genu za JAK2 te su u svakoj podskupini analizirani parametri krvne slike. Utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnom povišenju broja eritrocita i hematokrita u skupini PV s obzirom na prisutnost mutacije. U skupini ET nema statistički značajne razlike u povišenju broja trombocita kod bolesnika s dokazanom mutacijom V617F, ali je dokazana statistički značajna razlika u povišenju broja leukocita (p=0.007) i hematokrita (p
Databáze: OpenAIRE