| Popis: |
Poniznost predviđa kvalitetu i stabilnost partnerskog odnosa te zadovoljstvo partnerskim odnosom (Davis i sur., 2011). Ponizni pojedinci imaju točniju procjenu sebe, skromniji su u svojoj samoprezentacija i više su usmjereni na druge što potiče opraštanje, zahvalnost (McCullough i sur., 2002) i pomaganje (LaBouff i sur., 2012). Istovremeno, istraživanja pokazuju da su pojedinci zadovoljniji svojim partnerskim odnosima i više im predani kada svoje partnere doživljavaju poniznima (npr. Dwiwardani i sur., 2018). Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost vlastite poniznosti i percipirane poniznosti partnera na kvalitetu partnerskog odnosa. U istraživanju je sudjelovao 641 heteroseksualni par (raspon dobi 20 – 39 godina ; prosječno trajanje partnerskog odnosa: 3 godine), a sudionici su regrutirani uz pomoć studenata Odsjeka za psihologiju. Provedene su dijadne analize u okviru APIM modela (Kashy i Kenny, 2000). Dobivena je umjerena korelacija između vlastite poniznosti i percipirane poniznosti partnera/ice. I za muškarce i za žene, akter efekti vlastite poniznosti i percipirane poniznosti partnera bili su povezani s procjenom kvalitete partnerskog odnosa. Pronađen je samo jedan partner efekt – muškarci čije partnerice su ih procjenjivale poniznijima izvještavali su o boljoj kvaliteti partnerskog odnosa. Viđenje sebe poniznim/om nije bilo povezano s partnerovom/ičinom procjenom kvalitete veze. Utvrđena različita važnost percipiranja partnera poniznim u odnosu na percipiranje partnerice poniznom za kvalitetu veze moglo bi se objasniti teorijama rodnih uloga i različitim očekivanjima od muškaraca i žena u partnerskim odnosima. |
