| Popis: |
Svako dijete ima motivaciju za učenje i igru. Kroz igru djeca razvijaju kognitivne, socijalne, motoričke, emocionalne i komunikacijske vještine. Igrom dijete jača samopouzdanje i potiče svoju radoznalost i kreativnost. U predškolskoj dobi igra je prepoznata kao najbolji iblik učenja i stjecanja novih vještina. Polaskom u školu, igra se više ne koristi kao najvažnije sredstvo učenja. Nastavne sadržaje učenici moraju razumjeti, zapamtiti i primijeniti. Igrom se učenici lakše motiviraju na nastavne sadržaje, usmjereniji su i aktivniji, te ih proživljavanjem lakše primjenjuju. Učenici kroz igru uče uvažavati druge sudionike i surađivati u grupi. Igre se u nastavi mogu koristiti kao motivacija (uvod u novo gradivo), učenje (obrada nastavnih sadržaja) i uvježbavanje (ponavljanje i primjena naučenog sadržaja). Anketnim upitnikom provedenim u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG ispitane su VT učiteljice. Rezultati pokazuju da se igra u nastavi koristi. Većina ispitanih koristi je dva do tri puta tjedno, najčešće u završnom dijelu sata prilikom uvježbavanja, odnosno ponavljanja i primjene naučenog sadržaja. Nešto rjeđe je koriste u uvodnom dijelu sata, a rijetko kod obrade novih nastavnih sadržaja. U nastavi su kao najučinkovitije igre prepoznate dramatizacija, jezične igre, kviz i igre pamćenja. Kao vrlo važan dio verbotonalne metode izdvojile bismo i prostorne igre, odnosno igre u pokretu, koje se u razredima rjeđe koriste. Djeca uživaju u igri i u školskoj dobi igra bi trebala biti najvažniji oblik učenja. |
