| Popis: |
Cilj istraživanja: Utvrditi optimalno trajanje tranzitorne okluzije srednje moždane arterije (t-MCAO) u modelu moždanog udara kod dijabetičkih SD (Sprague Dawley) štakorica. Utvrditi učinke jednokratne i višekratne hiperbarične oksigenacije (HBO2), 20-HETE inhibicije s N-hidroksi-N'-(4-butil-2metilfenil)-formamidinom (HET0016) na ishod eksperimentalnog moždanog udara. Materijali i metode: Štakorice s streptozotocinom induciranim dijabetesom tip-1 (N=25, 12 tjedana starosti, 5 skupina ; N=5/skupini), su izložene različitom trajanju t-MCAO (20 minuta (’), 30’, 45’, 60’ i 90’) i reperfuziji. Kontrolna skupina štakorica bez dijabetesa (N=5) je izložena 30’ t-MCAO i reperfuziji. U drugom pokusu su dijabetičke štakorice (N=42, 12 tjedana starosti, N=7/skupini), izložene t-MCAO tijekom 30’ te reperfuziji, a potom podijeljene u slijedeće skupine ; a) kontrolna skupina, bez liječenje ; i skupine izložene ; b) HBO2 ; c) višekratnim HBO2 (prva odmah, a druga 12h nakon t-MCAO) ; d) HET0016 predtretmanu (1mg/kg/3 dana prije t-MCAO) kombiniranom s HBO2 nakon t-MCAO ; e) HET0016 liječenju (1h prije, tijekom t-MCAO te tijekom 6 slijedećih sati 1mg/kg/h) ; i f) HET0016 liječenju kombiniranim s HBO2 nakon t-MCAO. 24h nakon reperfuzije, volumen infarkta mozga je analiziran 2, 3, 5-trifeniltetrazolij kloridom (TTC). Rezultati: 20’ t-MCAO je rezultiralo malim infarktom (3±5% ishemične hemisfere), a 30’ značajno većim infarktom (46±6%). 45’ i 60’ ishemija su stvorile infarkte 52±5% i 59±3% ishemične hemisfere, a 90’ t-MCAO masivni infarktom mozga (89±6% ishemične hemisfere (cijelog striatuma (22±3%) i skoro cijelog korteksa opskrbljenog s MCA (67±6%)). 30’ t -MCAO nije rezultiralo infarktom u kontrolnoj skupini. U drugom pokusu liječenje s HET0016 I HBO2 su jednako značajno smanjili kortikalni i ukupni infarkt mozga, u usporedbi s kontrolom. Kombinirano liječenje s HET0016 i HBO2 nije bilo efektivnije u usporedbi s liječenjem samo s HET0016 bez obzira na način primjene. Cyp2J3 mRNA je bila značajno izraženija u svim ispitivanim skupinama, a Cyp2C11 mRNA značajno izraženija u skupinama liječenim višekratnom HBO2 i HET0016 predtretman+HBO2 skupini, u usporedbi s kontrolom. Zaključak: Model moždanog udara kod SD dijabetičkih štakorica treba biti drugačiji nego kod nedijabetičkih, s kraćim trajanjem ishemije, optimalno na 30', radi njihove visoke senzitivnosti na ishemiju mozga. Kod dijabetičkig SD štakorica i HBO2 i HET0016 su izrazito učinkoviti načini liječenje moždanog udara, što sugrerira sudjelovanje CYP450 metabolita u ovom učinku. |
